Moć hormona

Loše ste spavali. Već za doručkom žudite za slatkim. Poslijepodne dolazi pad energije. Navečer ste iscrpljeni, a ipak posve budni. Mnogi bi takve dane pripisali stresu, starenju ili nedostatku discipline. No često su za upravljačem zapravo i hormoni. Te kemijske glasnike proizvode različite žlijezde i organi, primjerice štitnjača, gušterača, nadbubrežne žlijezde ili jajnici. Krvotokom dospijevaju u svaki kutak tijela. Da bi stanica reagirala na hormon, potreban joj je odgovarajući receptor, poput ključa i brave: tek kada odgovaraju jedno drugomu, glasnici mogu ostvariti svoj učinak.
Njihovi su učinci golemi: „Hormoni upravljaju praktički svim važnim tjelesnim funkcijama“, kaže ginekologinja prof. dr. Petra Stute, koja više od dva desetljeća istražuje hormone i vodi međunarodno certificirani Centar za menopauzu Sveučilišne bolnice u Bernu. „Oni odlučuju osjećamo li glad, koliko se usredotočeno možemo posvetiti poslu i koliko se osjećamo otpornima. Utječu čak i na naše odnose i dobrobit.“

Posebnost je u tome što su hormoni dio složene mreže koja povezuje brojne procese u tijelu. To je osobito vidljivo kod nekih ključnih hormona. Progesteron, estrogen i testosteron ponajprije su poznati po ulozi u reprodukciji, no njihov je učinak mnogo širi.

Kada metabolizam uspori

Jedan od najboljih primjera za to je naš metabolizam. Zašto se neki ljudi brže debljaju od drugih unatoč istoj prehrani? Zašto nakon komada kolača kod jednih slijedi dugotrajan nalet energije, a kod drugih još dulji pad energije? Kada je riječ o tjelesnoj težini i metabolizmu, mnogi najprije pomisle na kalorije. To nije pogrešno, ali objašnjava samo dio priče.
Na način na koji tijelo postupa s hranom utječu i hormoni, san, kretanje, stres i genetski čimbenici. Zato dvije osobe, unatoč sličnoj prehrani i usporedivom unosu kalorija, mogu različito reagirati na isti obrok. Ključnu ulogu ima inzulin. Taj hormon omogućuje da šećer iz krvi uđe u stanice i ondje se iskoristi kao energija. Ako to međudjelovanje ne funkcionira optimalno, tijelo proizvodi sve više inzulina kako bi održalo stabilnu razinu šećera u krvi – a metabolizam sve više izlazi iz ravnoteže.

Važnu ulogu pritom ima i štitnjača. Ona proizvodi hormone T3 i T4, koji utječu na metabolizam gotovo svih tjelesnih stanica. Određuju koliko energije tijelo troši, koliko brzo organi rade i koliko se aktivno osjećamo. Ako štitnjača radi usporeno i proizvodi premalo hormona, osobe se osjećaju umorno, bezvoljno i brže im je hladno. Čak i poteškoće s koncentracijom, suha koža, gubitak kose ili neobjašnjivo povećanje tjelesne težine mogu biti znakovi smanjene funkcije – simptomi vrlo slični onima tijekom hormonskih promjena. Kod žena srednje dobi te se tegobe zato često prebrzo pripisuju menopauzi. „Mnogi tada najprije pomisle na menopauzu“, kaže Stute. „No često vrijedi provjeriti i štitnjaču.“ Bolesti štitnjače znatno su češće kod žena nego kod muškaraca te postaju učestalije s dobi. Jednostavna krvna pretraga obično brzo razjasni situaciju.

San – skriveno upravljačko središte hormona

Malo što tako snažno utječe na našu hormonsku ravnotežu kao san. „Dobar san iznimno je važan za većinu hormonskih sustava“, kaže stručnjakinja. Mnogi se hormoni počinju lučiti noću ili slijede vrlo precizan dnevno-noćni ritam. Dok spavamo, primjerice, hormoni rasta podržavaju procese obnove. Mozak obrađuje doživljeno i prenosi nove informacije u dugoročno pamćenje. Istodobno se intenzivnije „ispire“, pa se metabolički otpadni proizvodi učinkovitije uklanjaju. Tijekom sna reguliraju se i hormoni koji upravljaju apetitom, metabolizmom, imunosnom funkcijom i reakcijom na stres.

Nedostatak sna stoga može imati dalekosežne posljedice: od žudnje za hranom i povećanja tjelesne težine do poteškoća s koncentracijom i smanjene otpornosti na stres.
U ravnoteži: što bolje razumijemo djelovanje hormona, to bolje možemo poduprijeti tijelo u svim životnim razdobljima.

Noću je osobito važan hormon melatonin. On tijelu signalizira da je vrijeme za spavanje i pomaže prilagoditi brojne biološke procese izmjeni dana i noći. Glad, tjelesna temperatura, proizvodnja hormona i metabolička aktivnost mijenjaju se tijekom dana. Znanstvenici govore o cirkadijalnim ritmovima, a u svakodnevnom jeziku o unutarnjem satu. Zato je što jasniji ritam dana i noći iznimno važan. „Ujutro bi u oči idealno trebalo doprijeti mnogo dnevnog svjetla. Navečer je, naprotiv, našem mozgu potrebna tama kako bi proizveo potreban melatonin“, objašnjava Stute. Gledanje u zaslone do kasno u noć ili stalno mijenjanje vremena spavanja lakše remeti te fino usklađene procese. Dok melatonin najavljuje noć i priprema tijelo za san, ujutro njegovu suprotnu ulogu preuzima kortizol. Taj životno važan hormon omogućuje nam da se probudimo, imamo energiju i možemo reagirati na izazove.

Kortizol u pravilu slijedi ustaljen ritam: njegova razina raste ujutro, a tijekom dana ponovno pada. Navečer i noću trebala bi biti što niža. Tek tada melatonin može djelovati tako da potiče san. Problem nastaje kada stres više nije iznimka, nego trajno stanje pa tijelo neprestano izlučuje kortizol. Tada mnogi teško zaspe ili se često bude. Istodobno nedostatak sna dodatno mijenja regulaciju kortizola i drugih hormona. Zato osobe koje loše spavaju osjetljivije reagiraju na opterećenja – nastaje hormonalni začarani krug.

„Ako je naš sustav za odgovor na stres tjednima ili mjesecima stalno aktiviran, to može imati negativne posljedice poput poremećaja spavanja, problema s koncentracijom, promjena raspoloženja i povećanja tjelesne težine“, kaže Stute.

Dobra vijest: tko želi podržati svoje hormone, najčešće ne mora posezati za skupim pripravcima. Često najbolje pomažu klasici: što pravilniji životni ritam, san i kretanje. Već svakodnevne šetnje mogu pomoći da se sustav za odgovor na stres ponovno dovede u ravnotežu.
U stanju stresa: iscrpljenost i poremećaji spavanja – za takve tegobe mogu biti odgovorne hormonske nepravilnosti.

Zašto hormoni djeluju i u glavi

Kada je riječ o estrogenu, većina pomisli na plodnost, ciklus ili menopauzu.
No djelovanje tog hormona mnogo je šire. „Estrogen utječe na pamćenje, koncentraciju, pozornost i raspoloženje“, objašnjava stručnjakinja za hormone Stute. Osim toga, podupire komunikaciju između živčanih stanica i potiče prokrvljenost određenih područja mozga. Zato mnoge žene hormonske promjene u menopauzi primjećuju i na mentalnoj razini. Teže se koncentriraju ili se osjećaju manje otpornima nego prije. Razlog je taj što razina estrogena u toj fazi najprije snažno oscilira, a kasnije trajno opada. Poremećaji spavanja, valunzi ili stres mogu dodatno pogoršati probleme s koncentracijom. Stručnjaci tada govore i o „magli u mozgu“. Ipak, ne treba svaku zaboravljivost automatski pripisati hormonima. „Takve tegobe mogu imati vrlo različite uzroke“, naglašava Stute, primjerice nedostatak sna, psihičko opterećenje ili bolesti štitnjače. Hormoni upravljaju mnogim procesima: spavanjem, razmišljanjem, prehranom, osjećajima i starenjem. Ali ne određuju sve. Što bolje razumijemo djelovanje glasnika koje proizvodi vlastito tijelo, to je jasnije da iza mnogih svakodnevnih tegoba ne stoje samo stres ili starenje.

Ženski ciklus – koji su hormoni važni i kada

20-e godine: estrogen, progesteron, testosteron i DHEA na visokoj su razini. Mnoge žene ovo životno razdoblje doživljavaju kao hormonski razmjerno stabilno.
30-e godine: plodnost, trudnoća i dojenje mnogima su sada u prvom planu. Istodobno posao, obitelj i nedostatak vremena mogu utjecati na san i hormonsku ravnotežu.
40-e godine: razine hormona počinju se mijenjati. Često najprije pada progesteron, dok estrogen oscilira. Poremećaji spavanja, obilnija krvarenja, promjene raspoloženja i promijenjena otpornost na stres mogu biti prvi znakovi perimenopauze.
50-e godine: estrogen i progesteron znatno se smanjuju. Moguće posljedice uključuju valunge, suhu sluznicu, smanjenje gustoće kostiju ili promjene metabolizma. Vrijedi se aktivno brinuti o zdravlju kostiju i krvožilnog sustava.
60 i više godina: melatonin, DHEA i drugi hormoni nastavljaju se mijenjati. Zato čimbenici na koje možemo aktivno utjecati postaju još važniji: kretanje, prehrana, san i društveni kontakti znatno pridonose očuvanju tjelesne i mentalne kondicije.