Sindrom policističnih jajnika: razgovor s ginekologom

Najvažnije činjenice o simptomima sindroma policističnih jajnika

Dr. Dijana Pekić specijalistica je ginekologije i opstetricije te osnivačica i ravnateljica Centra za sindrom policističnih jajnika u Beču. Ondje savjetuje i liječi žene i parove koji se bore s ovim simptomom. U ovom članku dr. Dijana Pekić ne samo da donosi određene spoznaje o sindromu policističnih jajnika nego ženama preporučuje da se što prije obrate liječniku ako posumnjaju na njega.

1. Što je sindrom policističnih jajnika i kako nastaje?

Sindrom policističnih jajnika heterogena je klinička slika čije su podrijetlo, uzroci i razvoj još uvelike nejasni. Sumnja se da ga uzrokuju i genetski i okolišni čimbenici. Zahvaćeno je oko pet do petnaest posto žena reproduktivne dobi, što sindrom policističnih jajnika čini najčešćim poremećajem funkcije jajnika. Višestruke ciste koje većina pacijenata ima na jajnicima tipične su za ovu bolest.

Sindrom policističnih jajnika obično postaje prvi put vidljiv nakon puberteta, ali kod mnogih oboljelih žena sindrom se u potpunosti razvije tek u kasnijim godinama. Klinička slika je izuzetno raznolika, tako da je teško pronaći dvije žene koje pate od potpuno istih simptoma.

2. Koji simptomi sindroma policističnih jajnika se mogu pojaviti?

Tipična obilježja sindroma policističnih jajnika su:

• poremećaji menstrualnog ciklusa – neredovite mjesečnice ili njihov izostanak
• povećana dlakavost lica i tijela
• povremeno opadanje kose
• masna koža i akne
• smanjena plodnost
• depresivna raspoloženja, sklonost anksioznim poremećajima
• poremećaji spavanja.

3. Sumnjam da možda imam sindrom policističnih jajnika. Kome se obratiti i kako postaviti dijagnozu?

Prvi kontakt obično je ginekolog, a kod mlađih žena pedijatar ili obiteljski liječnik. Ako i nakon posjeta ginekologu imate određenih pitanja, vaš ginekolog može vas uputiti daljnjim stručnjacima koji vam mogu pomoći.
Premda je ovaj sindrom već dugo poznat i toliko raširen, i dalje predstavlja brojne zagonetke. Na primjer, još uvijek postoje mnoge kontroverzne rasprave u vezi s točnom definicijom ovom sindroma. U većini studija za sindrom policističnih jajnika koristi se definicija prema rotterdamskim kriterijima. Dakle, sindrom policističnih jajnika određuju tri glavna obilježja, od kojih su dva dovoljna za postavljanje dijagnoze, čak i kada su drugi simptomi isključeni:

• klinički i/ili biokemijski znakovi hiperandrogenemije (povišena razina muških hormona u krvi i/ili pojačan rast kose)
• oligo-/anovulatorni ciklusi (izostanak ili neredovito menstrualno krvarenje, izostanak ovulacije)
• policistični jajnici koji se mogu otkriti ultrazvučnim pregledom i/ili povišena razina AMH (anti-Müllerovog hormona) u krvi.

4. Kako se sindrom policističnih jajnika može liječiti i koji lijekovi pomažu?

Sindrom policističnih jajnika ima puno različitih karakteristika, stoga se terapija mora planirati individualno za svakog pacijenta.

Tri su glavna stupa u liječenju sindroma policističnih jajnika:

• liječenje usmjereno prema željenom začeću
• liječenje kožnih problema
• liječenje i prevencija metaboličkih komponenti sindroma policističnih jajnika.

5. Svako malo možemo čuti kako žene sa sindromom policističkih jajnika imaju problema sa začećem. Što treba uzeti u obzir u ovakvim slučajevima?

30 posto žena sa sindromom policističnih jajnika zatrudni bez ikakve pomoći. Preostalih 70 posto treba potporu. Liječenje uvijek treba individualno planirati i ovisi ne samo o sindromu policističnih jajnika nego i o drugim čimbenicima. Također su važni, primjerice, prohodnost jajovoda i analiza partnerova sjemena. Za pacijente je vrlo praktično ako se sve te pretrage mogu obaviti na istom mjestu.
Pregledi koje je potrebno učiniti u procesu su: pregled prohodnosti jajovoda ultrazvukom u kombinaciji s preciznim pregledom šupljine maternice 3D ultrazvukom i hidrosonografijom (SIS = Saline Infusion Sonography). Također je potrebno napraviti i pregled spermiograma. Kod istospolnih parova, potreban je odgovarajući donor sperme.
Ako su oba jajovoda prohodna i analiza sjemena dobra, pažnju usmjerujemo samo na ponovno uspostavljanje ovulacije. Neke oboljele ne ovuliraju nakon prestanka uzimanja tableta. Kada je riječ o mladim ženama, moguće je pričekati nekoliko mjeseci. Ako ultrazvučnim kontrolama možemo utvrditi trajni izostanak ovulacije, pristupa se najjednostavnijim mjerama: ima smisla stimulirati jajnike inhibitorom aromataze ili tabletama klomifen citrata ili injekcijama FSH. Pacijenti mogu imati koristi od liječenja mioinozitolom ili metforminom, lijekom koji djeluje protiv inzulinske rezistencije.
Ako nakon nekoliko mjeseci ne dođe do trudnoće, intrauterina inseminacija može se provesti dva do tri mjeseca. Heterološka inseminacija (inseminacija spermom donora) tretman je izbora za lezbijske parove sa sindromom policističnih jajnika i otvorenim jajovodima.
Povremeno je i umjetna oplodnja neizbježna. Osobito kod žena u dobi od 35 i više godina. Ako ne možete zatrudnjeti duže od dvije godine, ako su jajovodi začepljeni i/ili je partnerov spermiogram ograničen, izvantjelesna oplodnja bila bi terapija s najboljim izgledima za uspjeh.

6. Što biste željeli poručiti onima koji imaju simptome sindroma policističnih jajnika? Imate li savjet za njih?

Što prije pacijentica sa sindromom policističnih jajnika dobije odgovarajući savjet te pristupi liječenju, veće su šanse za sretan život s ovim sindromom. Mnoge žene čak pate od policističnih jajnika, a da to i ne znaju. Često bolest počinje već u pubertetu – životnoj fazi u kojoj poprimate svoj odrasli “oblik”, i fizički i mentalno. Ovo vrijeme u životu je važno jer svatko od nas može, ili izgraditi puno samopouzdanja ili ga zauvijek izgubiti. Kozmetički problemi pritom djevojkama nimalo ne olakšavaju: akne, pojačana dlakavost tijela, debljanje na mjestima gdje želite biti vitki. Godine brzo prolaze, a sindrom policističnih jajnika napreduje, mjesečnice su sve rjeđe, težina se povećava, a željena trudnoća najčešće nikako da se dogodi. Filmovi i društveni mediji neprestano nas bombardiraju savršenim slikama blistavih filmskih zvijezda s djecom. Zavaravaju nas idealom ljepote koji se čini gotovo nedostižnim. Nije ni čudo da se mnogi zbog toga osjećaju pod pritiskom!
No nemojte zaboraviti – pet do petnaest posto žena u reproduktivnoj dobi ima simptome sindroma policističnih jajnika. Dakle, niste sami! Ovisno o stupnju ozbiljnosti, simptomi su vrlo različiti. Često postoji vrlo blaga varijanta sindroma koja vas ni na koji način ne ograničava u životu.
Važno je na vrijeme saznati kliničku sliku i zdravim načinom života spriječiti teži razvoj simptoma. Na primjer, gubitak težine od samo pet posto može dovesti do vraćanja menstrualnog ciklusa u normalu. U moju ordinaciju nerijetko dolaze mlade žene sa svojim majkama koje žele preuzeti kontrolu nad prvim simptomima sindroma policističnih jajnika. Prema mom mišljenju, ovo je pravi pristup. Ako izbjegnete debljanje tijekom puberteta, već ste ostvarili veliko postignuće za ostatak svog života s policističnim jajnicima. Prekomjerna tjelesna težina i pretilost u kombinaciji sa sindromom policističnih jajnika često dovode do razvoja dijabetesa i metaboličkog sindroma u ranijoj dobi. Rizik od karcinoma endometrija također je tri puta veći u usporedbi sa ženama koje nemaju sindrom policističnih jajnika. To treba na vrijeme prepoznati i spriječiti!
Mnoge mlade pacijentice dolaze mi u ranim 20-ima jer se žele što bolje pripremiti za buduću trudnoću. Unaprijed su upozorene da stvari možda neće uvijek ići tako lako te pridaju odgovarajuću pozornost temama kao što je želja za roditeljstvom. Kao rezultat toga, oboljele od sindroma policističnih jajnika nerijetko imaju temeljnu prednost u odnosu na druge pacijentice koje pretpostavljaju da se želja za djecom može ostvariti pritiskom na gumb, čak i ako su za to spremne tek u dobi od 38 ili 40 godina. Osim toga, neke studije čak pokazuju da upravo žene sa sindromom policističnih jajnika imaju sličnu stopu plodnosti u 42. kao i u 22. U žena bez tog sindroma, s druge strane, biološki sat otkucava vrlo brzo i broj jajnih stanica često je potpuno iscrpljen do 37. godine. Zato nijednoj ženi ne bih preporučila, ako je ikako moguće, da svoju želju za djecom odgodi za dob nakon 35. godine, jer, nije riječ samo o broju jajnih stanica, nego i o njihovoj kvaliteti. Nažalost, u tom pogledu kvaliteta se svima nama s godinama smanjuje, a to znači da rizik od pobačaja naglo raste kako žena stari.

Sve u svemu, može se reći da žene sa sindromom policističnih jajnika imaju dobre šanse zatrudnjeti. Neke studije čak govore o evolucijskoj prednosti koja je došla do izražaja, i u kamenom dobu i u moderno doba. Uostalom, mnoge osobe koje pate od sindroma policističnih jajnika su "superdjevojke" koje se rađaju s većim brojem jajašaca od prosječnog. U današnje vrijeme, kada bi žene trebale imati jednake profesionalne mogućnosti kao i muškarci i zbog profesionalnih razloga žele odgoditi svoju želju za rađanjem djece za kasniju životu dob te još uvijek žele postati majke s 38 godina, prema mom mišljenju imaju prednost, a to je višak jajnih stanica!