UI i dateanje: što kaže stručnjakinja za veze

1. U popularnim aplikacijama za upoznavanje poput Tindera, Bumblea i sličnih danas su gotovo posvuda prisutne funkcije umjetne inteligencije koje bi trebale olakšati online dateanje. Na primjer, služe za optimizaciju vlastitog profila, uključujući fotografije. Kako Vi gledate na taj razvoj, mag. Thaler?

Ovaj razvoj prema mom mišljenju prije svega pokazuje koliko je dateanje danas obilježeno samooptimizacijom. Većina ljudi osjeća se vrlo nesigurno u online dateanju: „Kako izgledam?“, „Koju fotografiju odabrati?“, „Jesam li uopće zanimljiv/a?“ – to su vrlo razumljive nesigurnosti kod kojih umjetna inteligencija može djelovati kao spas u zadnji čas. Ako ništa drugo, smanjuje barijeru da se pokažemo, tako što osigurava bolje fotografije, privlačnije komentare i više matcheva. S psihološkog gledišta to može pomoći upravo sramežljivim osobama ili osobama nesigurnima u vezivanju. Svatko želi biti viđen, emocionalno potvrđen i odabran. U načelu je to u današnje vrijeme vrlo razumljiv razvoj. Problematično postaje onda kada je profil više optimizirana verzija osobe nego što ima veze sa stvarnom osobnošću. Privlačnost i povezanost ne proizlaze iz savršenstva, nego iz kongruencije, odnosno podudarnosti nastupa, energije, jezika i osobnosti. Srećom, naš živčani sustav vrlo brzo registrira djeluje li nešto autentično ili inscenirano.

2. Umjetna inteligencija trebala bi podržavati i algoritam za pronalaženje spojeva kako bi se izbjegao zamor od beskonačnog swipeanja. Je li se tu, iz Vaše perspektive, nešto poboljšalo?

Tehnički na ovo pitanje nažalost ne mogu odgovoriti. Pretpostavljam, međutim, da pružatelji aplikacija za upoznavanje u to ulažu mnogo jer žele korisnike svim sredstvima zadržati u aplikaciji. Dugo swipeanje je za čovjeka pred ekranom zapravo itekako smisleno: štiti ga od prekomjerne unutarnje podraženosti i preplavljenosti tako što ga navodi na isključivanje. Naš živčani sustav nije stvoren za to da neprestano bira između bezbroj slika odnosno partnera.

3. Pri dateanju često se javljaju osjećaji ili situacije koje nije lako protumačiti. Je li u takvim slučajevima dobra ideja pitati ChatGPT za savjet?

To si mogu sasvim dobro zamisliti. Ako se situacija dobro opiše, ChatGPT može dati poticaje za razmišljanje, učiniti dinamike vidljivijima ili pomoći u imenovanju osjećaja. Mnogi ljudi danas koriste umjetnu inteligenciju kao pomoć u razmišljanju. Zašto ne i u situaciji dateanja koja je često obilježena uzbuđenjem i stresom? To može unijeti malo mira, strukture i orijentacije u trenutak. Na kraju, naravno, nisu presudne analize umjetne inteligencije, nego ljudski osjećaji: intuicija, osjećaj u tijelu i međuljudsko iskustvo.

4. Može li uopće doći do zbližavanja među ljudima ako se njihovi postupci i tekstualne poruke stalno analiziraju s pomoću umjetne inteligencije?

Vjerojatno samo površno jer za stvarnu bliskost potreban je osjećaj opuštenosti i emocionalne otvorenosti. Uz neprestano analiziranje i optimizaciju, živčani se sustav nikada ne može doista opustiti, nego ostaje u stanju pripravnosti. Tako se osoba nalazi u svojevrsnom stalnom samonadzoru, u kojem se ne može uspostaviti stvarna povezanost. Osim toga, gube se autentičnost, spontanost i svi prirodni ljudski signali koji su drugoj osobi potrebni da bi se razvila privlačnost. Za povezanost oba živčana sustava moraju međusobno prenositi i osjećati sigurnost i rezonanciju. Pritom, živost, nesporazumi, nesigurnost i humor ne smiju izostati.

5. Nekima je teško stupiti u kontakt putem aplikacija za upoznavanje jer nemaju ideju što napisati. Je li u takvim slučajevima podrška umjetne inteligencije nepoželjna?

Mislim da ne jer je mnogim ljudima prvi kontakt doista izazovan. Umjetna inteligencija pritom može rasteretiti i pružiti podršku, sniziti prag nelagode te tako smanjiti stres i umiriti živčani sustav. To je svakako korisno. Naravno, komunikaciju ipak ne treba u potpunosti prepustiti drugome. I u ovom slučaju vrijedi da ljudi intuitivno osjećaju stoje li iza poruka iskrenost i interes te pokazuje li se osobnost. Ponovno je važna emocionalna dostupnost: male nesigurnosti i individualne posebnosti mogu djelovati mnogo privlačnije i simpatičnije od savršenstva.

6. Zašto je autentičnost toliko važna pri upoznavanju? I kako joj umjetna inteligencija pritom stoji na putu?

Ljudi koji međusobno grade povezanost trebaju emocionalnu rezonanciju druge osobe, odnosno osjećaj da druga strana doista gaji osjećaje. U kontaktu s drugom osobom naš živčani sustav stalno provjerava osjećamo li se sigurno i može li se uspostaviti ta rezonancija. To se događa na nesvjesnoj razini, na koju razum ne može utjecati. To povjerenje i potrebna pouzdanost ne proizlaze primarno iz riječi, koje su jedini način izražavanja umjetne inteligencije. Proizlaze iz sklada i kongurencije s drugom osobom – dakle, iz podudaranja govora tijela, ponašanja, riječi, sadržaja i emocionalne energije. Riječi mogu biti „savršene“, ali ono opipljivo, ljudsko je ključno.

7. Što kažete na to da mnogi ljudi danas radije biraju umjetnu inteligenciju za partnera?

S psihološkog gledišta to je vrlo zanimljivo. Mnogi ljudi čeznu za bliskošću i odnosom, ali se istodobno jako boje povrede, razočaranja ili odbijanja. Umjetna inteligencija koja oponaša partnera nudi prividno sigurno rješenje: uvijek je dostupna, reagira brzo i prijateljski te nikada ne preopterećuju živčani sustav kritikom ili svađom. Osobama s nesigurnim obrascima vezivanja ili strahom od vezivanja to može zvučati primamljivo. No ono što pritom, uz tjelesnu, ljudsku i stvarnu komponentu, nedostaje jesu zajednički rast i razvoj koji mogu proizaći samo iz različitosti, izazova i „ljudske nesavršenosti“. Ako se u partnerstvu s umjetnom inteligencijom sve odvija u trajnoj ravnoteži i isključivo prema željama ljudskog partnera, ta osoba ne može razviti toleranciju na frustraciju. To znači sposobnost dobrog nošenja s nesuglasicama i samoregulacije. Ta je sposobnost, međutim, presudna za zreo, odrasli i socijalno zdrav život. Partnerstva s umjetnom inteligencijom mogu donekle djelovati protiv usamljenosti, ali prema mom mišljenju nisu alternativa stvarnim odnosima s ljudima.

8. Kako prepoznati da se u aplikaciji dopisujete s chatbotom?

Mislim da je to već doživio svatko tko je makar kratko komunicirao s chatbotom kakve korisničke službe. Takvu bih komunikaciju opisala kao vrlo brzu, uglađenu, izbjegavajuću i neosobnu. Zato je tim važnije u procesu dateanja što ranije ostvariti osoban kontakt – putem telefonskog razgovora ili susreta.

9. Kakav odnos prema umjetnoj inteligenciji preporučujete kada je o dateanju riječ?

Umjetna inteligencija u prvim fazama dateanja svakako može biti koristan alat. No nikada ne zamjenjuje stvaran ljudski susret ili povezanost. Na početku dateanja razumljiva je želja da drugoj osobi djelujemo što privlačnije. U tome si možemo malo pomoći. No mnogo je važnije ono što dolazi poslije: kako se osjećam dok smo zajedno? Kako se moje tijelo pritom osjeća? Jesam li stalno napet/a ili se nakon početnog uzbuđenja mogu opustiti? Mogu li se nakon nekog vremena pokazati u pravom svjetlu? Ima li prostora za humor i spontanost? I najvažnije: osjećam li se u prisutnosti te osobe sigurno i autentično? Sve je to moguće samo u stvarnom životu i potpuno bez umjetne inteligencije.