Bionamirnice: popularnost bioproizvoda kod nas raste ovoliko snažno

Hrana kod čije proizvodnje se pazi na zaštitu okoliša i dobrobit životinja sve je traženija.
Ovo je prava priča o uspjehu.
Dodani su i primjeri — i na što se sada treba usredotočiti.

To je samo mali znak, četvrtast, zelen s dvanaest bijelih zvjezdica u obliku lista: logo EUBio ove godine slavi 15. rođendan i održivo je promijenio poljoprivredu u Europi. Biohrana postala je trend. Dok u mnogim drugim branšama trenutačno prevladava stagnacija, biosektor snažno raste: u 2023. godini ukupna prodaja bioproizvoda u maloprodaji u EU dosegnula je 46,5 milijardi eura, s godišnjim rastom od gotovo 3 posto, prema neovisnom istraživačkom institutu „The Organic Research Centre“.

Nigdje u EU-u udio biopoljoprivrede nije veći nego u Austriji. Oko 27 posto poljoprivrednih površina obrađuje se na biološki način, a svaka četvrta farma u tome sudjeluje. „Austrija je vrlo rano prepoznala važnost tog trenda. Na to možemo biti ponosni“, kaže Sebastian Theissing, stručnjak za poljoprivredu i glasnogovornik Greenpeacea za Istočnu Europu. Austrijsko ministarstvo poljoprivrede također tvrdi: „Austrija je bioland broj 1.“ Sve više ljudi tamo kupuje biohranu: udio bioproizvoda u ukupnoj potrošnji hrane porastao je u zadnjih 20 godina s 3,8 % na preko 11 %, prema istraživanju Agrarnog tržišta Austrija (AMA).

Austrijski uspjeh u bioproizvodnji nije samo rezultat idealističke predanosti pojedinaca. Za razliku od mnogih drugih zemalja. Ovdje su važnu ulogu odigrale i ekonomske kalkulacije, objašnjava Theissing. U planinskim područjima rano je shvaćeno da masovna globalna proizvodnja nije opcija. Zato je u toj alpskoj zemlji odlučeno ići na kvalitetu. Kad je prije dvadesetak godina EU donijela propise za obavezne standarde biološke proizvodnje, a 2010. uvela zeleni EUBio znak s europskim zvjezdicama, bioproizvodi su izašli „iz niše“ specijaliziranih trgovina i entuzijasta, kaže Theissing. Jasni EU standardi potaknuli su povjerenje u biološku proizvodnju i proizvodnja je postala popularna, a supermarketi su je prihvatili.

Zašto je biokvaliteta dobar izbor?

Biohrana je trend koji je dobar za ljude, životinje i prirodu. Stroge EU smjernice jamče da se pri proizvodnji brine za zaštitu okoliša, bioraznolikost i dobrobit životinja. To znači da se ne koriste sintetički pesticidi, umjetna gnojiva i genetski modificirani organizmi – što je dobro za klimu i raznolikost vrsta. Dozvoljeno je vrlo malo umjetnih dodataka, što je odmah i zdravstveno bolje za potrošače. Theissing ističe da se puno ulaže u životinjsku dobrobit: „Svinja od 100 kilograma u konvencionalnom uzgoju ima na raspolaganju manje od jednog četvornog metra, stoji na betonu. U bioproizvodnji ima tri puta više prostora, stalni pristup slami i izlaz na otvoreno.“
Biohrana donosi i otpornost u krizama: „Konvencionalne farme jako ovise o globalnim lancima opskrbe, umjetnim gnojivima i pesticidima koje treba uvoziti i koji troše puno energije. Kad se ti lanci poremete, sustav kolabira.“ Biofarme su uglavnom regionalno organizirane i često mogu zatvoriti hranidbene i hranjive krugove unutar svoje farme ili zemlje, što ih čini otpornijima.
Rat u Ukrajini pokazao je koliko je konvencionalna poljoprivreda ovisna o globalnim lancima. Cijene plina su skočile, proizvodnja gnojiva je postala skuplja, a kupci su na kraju platili više za povrće.

Kritike na račun biotržišta

Najčešća kritika je da biohrana nije dostupna svima, jer je preskupa. Theissing odgovara da je zapravo konvencionalna proizvodnja preslaba: „Proizvodi se jeftino na račun klime, prirode, pa čak i radnika.“ Na kraju to plaća cijelo društvo, dok bioproizvodi ne stvaraju te štete, ali proizvode se manje i treba napraviti kompenzaciju.
Drugi nedostatak je birokracija. Dobivanje biocertifikata prezahtjevno je mnogim malim proizvođačima. „Podržavam direktnu prodaju, kao što su farme, zadruge ili dostave bio kutija,“ kaže Theissing. Tko kupuje meso direktno kod proizvođača i može vidjeti kako svinje žive, ne treba svojevrsnu životinjsku markicu. Tko razgovara s voćaricom na tržnici, zna kako proizvodi voćni sok ili med bez genetski modificiranih organizama ili umjetnih gnojiva. A tko radi u zadruzi na polju, ima čak i vlastiti utjecaj na bio proizvodnju.

Izazov sa znakovima kvalitete

Za Theissinga je ključno da farme koje nose zeleni EU znak budu strogo kontrolirane: „One koje žele živjeti od bioproizvodnje to mogu podnijeti.“ Godišnje ih provjerava ovlaštena kontrolna služba. Samo nakon toga mogu nositi EU oznaku kvalitete.
U supermarketima se, međutim, može vidjeti bezbroj drugih znakova i etiketa. Greenpeace ih je 42 ocijenio u vodiču za znakove kvalitete na svojoj stranici (greenpeace.at/ratgeber/guetezeichen-ergebnisse) u pet kategorija, od „Vrlo pouzdano“ do „Uzrokuju onečišćenje okoliša“. Na primjer, MSC znak za ribu nekad je bio ambiciozan projekt, ali danas dopušta prekomjerno iskorištavanje ugroženih vrsta i ribolov koji uništava morsko dno. Drugi znakovi, poput Demetera, zelenog Naturland znaka ili crvenog AMA Bio znaka, imaju čak strože zahtjeve od EU standarda. Znak fairtrade uglavnom se bavi društvenim aspektima poput ljudskih prava i radnih uvjeta, i također je ocijenjen kao pouzdan.
Općenito vrijedi pravilo u EU: gdje piše bio ili eko, i mora biti bio ili eko. Pojmovi poput „biološki“, „ekološki“, „kontrolirano biološki“, „biološko-ekološka poljoprivreda“ pravno su zaštićeni i jamče barem EU standarde. No, kupac može očekivati i više od toga

Primjer bio: gourmet povrće s vlastitog polja

Poljoprivrednica Sarah Schmolmüller (29) vodi biopoljoprivredno gospodarstvo „dirndln am feld“ u Kirchbergu am Wagram (Waldviertel). Opskrbljuje vrhunske restorane poput vegetarijanskog restorana s Michelinovom zvjezdicom „Tian“ ili „Floras“ u Beču. Kontaktirali smo je u njezinoj kamp-prikolici na polju.

Kako ste postali biopoljoprivrednica?

Studirala sam turizam, a zatim upravljanje okolišem i održivim razvojem. Tijekom prakse u povrtlarskom gospodarstvu shvatila sam da moje srce želi na polje. Zato sam unajmila zemljište i, korak po korak, izgradila vlastito gospodarstvo. Danas nas je petoro i uzgajamo više od 300 sorti na jednom i pol hektaru.

Što je posebno u vašoj vrtnoj proizvodnji?

Mali smo, raznoliki i certificirani kao bioproizvođači. Nemamo umjetnu rasvjetu, grijanje, puno je ručnog rada. Radimo direktnu prodaju, što znači da naši proizvodi dolaze direktno do kupaca, na primjer, u obližnje restorane kao što su „Gut Oberstockstall“ ili u košare za preuzimanje povrća. Također organiziramo događanja poput večeri na polju, proslava berbe ili malih božićnih sajmova.

Zašto vam je biocertifikat bio važan?

Bio- za mene znači najvažnije obećanje prema mojim kupcima. Certifikat je izjava da održiva poljoprivreda funkcionira! To podržava pokret u koji vjerujem.
Info: dirndlnamfeld.bio

Primjer biouzgoja: pčelarstvo u gradu

Biomed koji potiče grad: u Ljubljani ima više od 4 500 košnica, s tendencijom rasta, jer pčelari dobivaju puno potpore. Grad sad njeguju biljke bogate nektarom i javne zelene površine kose samo dvaput godišnje kako bi cvijeće moglo rasti i kako bi ga pčele mogle oprašivati. Turisti mogu tijekom vođenih tura na “stazi pčela” saznati sve o proizvodnji meda u slovenskoj prijestolnici. Pčelarstvo tamo ima dugu tradiciju — prapovijesni nalazi to potvrđuju, a ime dijela grada „Medno“ znači „puno meda“. Info: pod pojmom „the bee path“ na ljubljana.si/en

Primjer biouzgoja: uzgoj u kolektivu

Rajski biopoljoprivredni vrt za sve: Zadruga „Komunitní zahrada Kuchyňka“ zajednički je vođen vrt u praškom dijelu grada Troji. Na 3.000 četvornih metara kolektiv uzgaja gotovo sve uobičajene vrste povrća, a uz to ima voćke, grmove bobičastog voća, grožđe, dunje, smokve, orah, lješnjake i bademe. Zajednica godišnje proizvede nekoliko tona povrća i voća koje raspodjeljuju članovima. Članstvo je moguće uz godišnju članarinu. Također se organiziraju radionice, zajednički obroci i dječji vrtić u prirodnom okruženju. Info: kzkuchynka.cz

Ove bionamirnice potražite u dm-u: