Rak dojke: između šoka i novih prilika

Taj trik poznajemo zahvaljujući maloj djeci: kad žele da nešto „ne postoji“, jednostavno zatvore oči. Slično se ponašaju mnogi kad je riječ o raku: ne razgovaraju o tome, ne čitaju o tome, ne idu na preventivne preglede.

„Kad se govori o drugima koji su oboljeli od raka dojke, glas se često stišava“, kaže Doris Kiefhaber, direktorica Austrijske pomoći oboljelima od raka. „U tome često automatski odjekuje i strah od smrti.“ To da nas same to neće zadesiti često je nesvjesna želja i više nalikuje magijskom razmišljanju nego realnoj procjeni vjerojatnosti. Jer, kaže istraživačica raka dr. Hanna Heikenwälder, pitanje uopće nije hoće li netko oboljeti od raka, nego prije kada će.

Rak se tiče svih nas, kaže ona, i u društvenom, ali i u znanstvenom smislu. Neće svatko dobiti tu dijagnozu, ali se prekancerozne promjene od određene dobi mogu pronaći kod svakog čovjeka.

Nove perspektive

Upravo kod raka dojke, na sreću, dijagnoza već dugo ne znači da nužno prijeti katastrofa. U posljednjih deset do petnaest godina u medicini se iznimno mnogo toga promijenilo. Ako se rak otkrije rano, često se, na primjer, može operirati uz očuvanje dojke. „Osim toga, terapija je postala mnogo ciljanija“, kaže Kiefhaber. Ključna riječ je personalizirana terapija – jer ne postoji jedan jedini rak dojke, nego mnogi oblici. Upravo su ti pristupi glavni razlog zašto danas mnogo više žena nakon dijagnoze živi dulje i uz bolju kvalitetu života nego prije nekoliko godina.

Ranije otkrivanje

U Austriji svake godine oko 5.600 žena oboli od raka dojke (a usput i poneki muškarci – čine oko 1 posto svih slučajeva). Dijagnoza se, između ostaloga, postavlja mamografijom, dobrovoljnim i besplatnim rendgenskim pregledom dojke. Žene između 45 i 74 godine pozivaju se svake dvije godine; trenutačno se odaziva nešto više od polovice pozvanih. Jasno je: mamografija može spasiti život, ali ne koriste je sve žene jednako. Jer uz otkrivanje tumora postoje i lažno pozitivni nalazi, prekomjerna dijagnostika te, u vrlo rijetkim slučajevima, šteta od rendgenskog zračenja. Ipak, pregled je posebno važan za žene s povećanim obiteljskim rizikom ili osobnom poviješću raka. Pomoć pri odluci za ili protiv ovakve prevencije može se dobiti, na primjer, na frueh-erkennen.at te u razgovoru s liječnicom ili liječnikom. U sklopu mamografije danas se koristi i umjetna inteligencija (UI): sustavi analiziraju slikovne podatke, prepoznaju uzorke i mogu pomoći da se promjene uoče ranije ili preciznije.

Tim stručnjakinja

Nakon pozitivnog nalaza biopsijom se uzima vrlo mala količina tumorskog tkiva. Zatim se ono molekularno analizira, određuju se genetske karakteristike i mjere biomarkeri. Na temelju tih rezultata interdisciplinarni tim raspravlja koja je terapija smislen izbor. „Ženama koje su pogođene, savjetujemo da pri traženju najbolje terapije ne odlučuju prema pričama, nego da se obrate certificiranim centrima za dojku – oni su prava adresa za liječenje prema aktualnim standardima“, kaže Kiefhaber.

Veliki skokovi u terapiji

Do prije nekoliko godina nakon dijagnoze je najčešće slijedio ustaljeni redoslijed operacije, kemoterapije i zračenja. Zahvaljujući novim testovima, kod nekih vrsta raka dojke danas postoje i ciljane alternative. Promijenila se i kemoterapija: uz klasične infuzije, personalizirani tretmani danas ciljaju sasvim određena svojstva tumorskih stanica. U nekim se slučajevima lijekovi mogu uzimati i oralno, što oboljelima olakšava svakodnevicu.

Imunoterapije, kombinacije protutijela i citostatika te nove antihormonske strategije učinile su liječenje znatno diferenciranijim i često podnošljivijim. „Čak i kod metastatskog raka dojke, dakle raka dojke koji se već proširio, mnoge žene danas mogu živjeti znatno dulje i uz bolju kvalitetu života nego prije deset ili dvadeset godina“, kaže Kiefhaber. I skrb je, zahvaljujući posebno educiranim medicinskim sestrama – takozvanim Breast Care Nurses – osjetno bolja: pacijenticama su za savjete na raspolaganju od postavljanja dijagnoze, tijekom terapije i nakon nje. Bolji je nego prije deset godina i pristup drugim oboljelima preko društvenih mreža te mogućnost međusobnog povezivanja. To djeluje ohrabrujuće i omogućuje razmjenu važnih informacija.

A tu je i psiha

Osobe s dijagnozom raka dojke znaju koliko je izazovno nositi se s unutarnjim proturječjima. Željeti biti snažna, a istodobno se osjećati iscrpljeno. Biti zahvalna na dobrim prognozama, a ipak puna straha. Trebati informacije, a ujedno i pauze od njih. Ponekad pomažu naizgled sitne stvari: pouzdani razgovori, psihoonkološka podrška, ljudi koji slušaju bez osuđivanja. Mnogo snage, pak, troši strah od gubitka posla jer u Austriji zasad ne postoji opći otkazni imunitet tijekom bolovanja. „To se hitno mora promijeniti“, kaže Kiefhaber. I u načinu na koji se u mnogim tvrtkama postupa prema oboljelima od raka još ima prostora za napredak. Inicijativa Austrijske pomoći oboljelima od raka „Unternehmen Leben!“ te zajednice samopomoći poput Yeswecan!cer zato nude posebne edukacije za poslodavce.

Prevencija je moguća, ali otpustite osjećaj krivnje

Ponekad se ipak pojavi pitanje: je li se bolest mogla spriječiti? Studije pokazuju da zdrav životni stil – nepušenje, mala konzumacija alkohola, mediteranska prehrana, kretanje, smanjenje stresa, zdrava tjelesna težina – može mjerljivo smanjiti rizik od raka. Dr. Hanna Heikenwälder preporučuje takav način života, ali izričito upozorava na pogrešan zaključak: „Iako svatko može nešto učiniti, nitko nije kriv ako dobije rak.“

Problematične su, navodi se u brošuri Austrijske pomoći oboljelima od raka, i riječi poput „boriti se“ protiv raka: „Takve ratničke predodžbe bude (neopravdanu) nadu da borba i pozitivno razmišljanje mogu zaustaviti ili pobijediti bolest.“ Osim toga, pogrešno sugeriraju da je osoba sama kriva ako ne ozdravi.

Možda je upravo to najvažnija poanta: strah ne nestaje ni borbom ni umirivanjem. Postaje podnošljiviji kroz razumijevanje, znanje i suosjećanje obitelji, prijatelja te kolegica i kolega. Rak dojke dio je naše biološke stvarnosti. Zato preventivni pregledi nisu pogled u ponor, nego korak prema većem znanju. A dijagnoza, koliko god teška bila, danas znači i jedno: mogućnosti liječenja više su nego ikad prije.