Vaše dijete se grize? Bez brige, to je potpuno normalno!
Djeca se ponekad ponašaju agresivno, glasno – ili, jednostavno, zagonetno. U tekstu psihologinja objašnjava što se krije iza takvog ponašanja.
Mag. Luise Koch je dječja psihologinja u Salzburgu. U svojoj praksi pomaže djeci i roditeljima s temama poput odstupanja u ponašanju.
Moje dijete vrišti bez ikakvog razloga
„U takvim trenucima vrijedi pažljivo promotriti situaciju“, kaže Luise Koch, dječja psihologinja iz Salzburga. „Je li dijete možda gladno ili umorno? Ili mu je teško izraziti svoje osjećaje?“ Mnoga djeca predškolske dobi još uvijek imaju poteškoća u imenovanju svojih emocija i u učenju kako se s njima nositi na odgovarajući način. Kada nedostaju strategije za regulaciju osjećaja, to se može manifestirati glasnim vrištanjem. Što stručnjakinja preporučuje u takvim situacijama?
„Recite, na primjer: 'Ljut/a si jer…' ili 'Vidim da si tužan/na jer…'. Pružite jednostavne načine za smirivanje – mirno disanje, pauzu u kutku za maženje ili zajednički razgovor.“
Moje dijete stalno dira svoje genitalije
Seksualni razvoj prolazi kroz nekoliko dobno primjerenih faza koje su obilježene dječjom znatiželjom i istraživanjem. Od rođenja do druge godine djeca često otkrivaju dijelove svog tijela dodirom. „To je isključivo istraživačke prirode i ne može se usporediti sa seksualnošću u odraslom smislu“, objašnjava dječja psihologinja. Oko treće godine djeca počinju shvaćati razlike između ženskog i muškog tijela te otkrivaju suprotni spol.
„Dajte djetetu slobodu za istraživanje. Zabrane mogu dovesti do srama i osjećaja krivnje. Važno je prenijeti djetetu da poštuje granice drugih“, kaže Koch.
Moje dijete grize i/ili udara drugu djecu
Kada djeca još nisu u stanju izraziti svoje osjećaje riječima, grizenje ili udaranje može biti izraz frustracije, ljutnje ili bespomoćnosti. U takvim trenucima važno je postaviti jasne granice i dati do znanja da fizička agresija nije prihvatljiva. Što može pomoći prema riječima Luise Koch?
„Pomozite djetetu da pronađe alternativan način izražavanja svojih negativnih emocija. Imenovanjem osjećaja koji stoje iza ponašanja i pokazivanjem drugih mogućnosti djelovanja možete pomoći. Na primjer: 'Vidjela sam da je Ana htjela uzeti tvoju lutku. Jesi li bio/bila ljut/a jer je nisi htio/htjela dati i zato si je ugrizao/la? Sljedeći put joj reci: "Ne želim da se igraš s mojom lutkom."‘“
Moje dijete se stalno svlači u javnosti
Spontano svlačenje kod djece može imati različite razloge. Neka djeca su osjetljiva na određene odjevne predmete – na primjer, ako su preuski ili grebu kožu. Međutim, često se iza toga krije važan razvojni korak: faza autonomije ili „faza prkosa“, koja počinje oko godinu i pol i može trajati do šeste godine.
„Djeca testiraju svoju slobodu odlučivanja i istražuju granice. Ostanite smireni i puni razumijevanja. Objasnite djetetu u kojim situacijama se može samostalno presvući ili skinuti odjeću“, savjetuje stručnjakinja. Ako dijete često odbija određene odjevne predmete, udobnija odjeća mogu biti rješenje. Važno je da se dijete osjeća ugodno.
Savjet redakcije: Kako odgojiti djecu da postanu socijalna bića, saznajte ovdje.
Moje dijete ne želi se igrati s drugom djecom
Oko treće godine djeca počinju pokazivati sve veći interes za socijalne interakcije. Odnosi i razmjena s vršnjacima postaju sve značajniji. Međutim, svako dijete razvija se vlastitim tempom: neka se radije igraju sama ili paralelno s drugima, bez izravnog kontakta. Ipak, sva djeca imaju potrebu za pripadanjem, bliskošću, razmjenom i zajedničkim iskustvima. Da bi zadovoljila te potrebe, prvo moraju naučiti određene vještine, poput suočavanja s konfliktima, podnošenja frustracije ili empatije. Ovaj razvojni korak kod neke djece može biti sporiji.
Stručnjakinja savjetuje: „Ako tijekom duljeg razdoblja ne pokazuje interes za socijalnu interakciju i igru s drugima, potražite psihološko savjetovanje.“
