Sport za sve, pa i za pse

Trčanje nam najbolje ide kada trčimo s nekime u paru. Pritom nitko ne kaže da taj netko baš mora imati dvije noge. Sigurno ne postoji bolje društvo koje bi nas moglo natjerati da se bavimo sportom i pritom uživamo do našeg pravog psa.

Prvo oprezno gurkanje s desne strane. Ne reagiram. Drugo gurkanje, ovaj put nešto snažnije. Gutam knedle i pokušavam se smijati u sebi.

Više se ne mogu praviti da spavam jer je moja kuja Bonnie već shvatila da znam što želi. A želi da je vodim van. Pritom ima pravo jer i sama to želim. Ionako ne odgovara mojoj prirodi da tri dana ne napuštam naslonjač. Dakle, nema nam druge, nego da izađemo van. Bonnie je shvatila da sam je shvatila. Posao će morati pričekati jer ima i važnijih, puno važnijih stvari, a ako pitate moga psa, to su: trčanje, lov, glupiranje, igranje, zadaci koji potiču razmišljanje. Ukratko, sport sa psom.

Mariella Blümel, trenerica za pse

„Zapravo je svejedno kojim se sportom vi i vaš pas bavite. Najvažnije je da vam to oboma pričinja zadovoljstvo.“

Bavljenje sportom jednostavno je puno zabavnije udvoje.

Iživjeti se, dati oduška vlastitoj prirodi, dobro se povezati sa svojim četveronošcem, a usput raditi na vlastitoj kondiciji.

„Zapravo je svejedno kojim se sportom vi i vaš pas bavite. Najvažnije je da vam to oboma pričinja zadovoljstvo,“ ističe trenerica za pse Mariella Blümel. „Najvažnije je da psi nisu isprovocirani, odnosno da su mirno usredotočeni na cijelu stvar te da se pritom dobro zabavljaju.“ Kratko provjerim kakvo je vrijeme vani pa na temelju toga odlučujem hoćemo li ići na vožnju biciklom u šumu ili ćemo se prošetati na nekoj livadi. Odlučila sam se za šetnju po šumi jer Bonnie doživljava moj brdski bicikl kao malo čudovište koje je zapanjujuće brže nego ona. Baš kao i mome psu, i meni godi šetnja i lagano trčanje.

Moram uskladiti korake po neravnom terenu, pritom mogu vježbati održavanje ravnoteže, jačati grupe mišića koje inače ne koristim toliko često. I što dublje zalazim u šumu, to je aktivniji moj reptilski dio mozga, a raste i adrenalin. Osjeti to i moja ljubimica pa postaje opreznija. Trošim vlastitu energiju, lovim je preko panjeva, trčim slalom između stabala, balansiram s njom po korijenjima stabala, provlačimo se kroz šikaru, prolazimo neprohodne terene. Jedine prepreke na tom mom putu su određene vjetrom, vremenskim uvjetima i samom prirodom. Vježbe iz agilityja za pse, a to znači trčanje s preprekama lako mogu primijeniti u šumskim uvjetima gdje prepreka ima sasvim dovoljno.

Rukom joj pokazujem da preskače preko svega što joj se nađe na putu. Dovoljno je samo reći „hop“ i ona točno zna što želim. Potrebno je malo riječi jer se komunikacija odvija govorom tijela. Čemu uopće vježbati u dvoranama kada postoje šume?

Skrenuti s puta, pustiti psa s povodca i paziti na to da me ne ulovi šumar. Nasreću, Bonnie mi je uvijek blizu ili se na zvižduk odmah odazove. Ako se previše udalji, sakrijem se iza nekog drveta i čekam dok me ne pronađe. Ta igra joj je jednostavna jer već godinu dana radimo mantrailing pa je njezina njuška već maksimalno uvježbana. U principu, uči baš kao i profesionalni spasilački psi koji moraju ući u trag nestale osobe.

Naš veseli cilj

Cijela stvar funkcionira tako da se jedna osoba sakrije prema naputku trenera, a potom se psu daje da ponjuši komad tkanine koja miriše na osobu koju tražimo. Potom počinje vježba. Pas ulazi u trag sakrivene osobe dok ga njegov čuvar drži na povodcu dužine deset metara te ga mirnim tempom slijedi preko nepristupačna terena.

Dok pas među tisuću zvukova s kojima se susreće mora detektirati pravi, moj zadatak je da pravilno interpretiram govor tijela psa i da prepoznam je li na pravom tragu. Tako koncentrirano hodam šumom, livadama, po asfaltu i preko parkirališta.

„Sport sa psom uvijek mora biti povezan s razmišljanjem. Kretanje i rad mozga najbolja su opterećenja za psa,“ ističe Mariella Blümel koja održava tečajeve mantrailinga i oduševljena je tom disciplinom jer smatra kako gotovo da i nema nečeg prikladnijeg za pse. I ja na svoj način napredujem jer se provlačim kroz šiblje, prolazim nekoliko kilometara netaknute prirode te se, što je najbolje od svega, mogu baviti jednom jedinom stvari: zajedničkom potragom.

Moglo bi vas zanimati

Fitnes-blog

Tu ne preostaje vremena za druge misli. Rokovi predaje dokumenata, pospremanje, pozivi ili druge stvari kojih nam je puna glava, najednom nestaju. Kakav li je to samo rijedak osjećaj sreće. „Rasterećenost, opuštenost, zadovoljstvo – time su ispunjeni ljudi kada se vraćaju iz šume. Pritom su ponosni na svoje pse, uče kako ih bolje shvatiti, zajednički rade na nečemu. Sve to produbljuje i učvršćuje odnos psa i vlasnika,“ ističe Blümel. Pritom zadovoljstvo najviše pričinja trenutak kada zajedničkim snagama pronađemo skrivenu osobu.

Canicross

Canicross je isto tako idealna aktivnost kako se fizički i mentalno opustiti uza svoga psa. Četveronožac je i u ovom slučaju vezan na dugom povodcu, a vlasnik se kreće paralelno s njime. U ovom slučaju bitno je imati dobru kondiciju jer psi su brzi trkači.

Velika prednost ove discipline je fleksibilnost jer možete sa svojim psom posvuda trčati, čak i dok ste na godišnjem odmoru. I u ovom slučaju vaš četveronožac uči kako surađivati s ljudima, a rezultat je snažna povezanost i puno radosti koja se pritom stvara.

Povratan za radni stol puno je lakši nego prije. Stanka mi je prijala, mogu se ponovno koncentrirati i radujem se poslu. A Bonnie? Spava dubokim snom na svome jastučiću i sanja. Njezine stražnje šape se trzaju kao da još uvijek trči.