Samoljubav je važna spoznaja koja pomaže u tome da promijenimo viđenje samih sebe. Umjesto nedostataka, u središtu će konačno biti pozitivne strane. A rezultati su nemjerljivi.
Tko modernoj ženi plaća sve račune, sastavlja ormare, pomaže joj u nevolji, savršeno kuha njezina omiljena jela i uvijek pri ruci ima maramicu za svaki slučaj? To je upravo žena sama sebi. I zaista se svakodnevno mogu sresti svestrani talenti koji savršeno izgledaju, uspješni su na poslu, savršeno održavaju kuću/stan, s ljubavlju odgajaju svoju djecu, usput trče maraton – a na kraju dugoga dana nikada se ne pohvale riječima: „To si super napravila!“ Umjesto toga stoje nezadovoljne pred zrcalom i kritiziraju se jer im je iskočila bubuljica na nosu. Ili su malo jače u struku. Ili imaju nekoliko bora oko očiju.
Ovaj je fenomen međunarodno rasprostranjen. Britanska fitness-trenerica Irene Estry i psihologinja Emma Kenny zamolile su stotinu britanskih žena različitih starosnih dobi da jedan tjedan sa sobom nose brojač. Trebaju ga iskoristiti onda kada bi pomislile nešto negativno o svojem izgledu. Zastrašujući je rezultat pokazao da su sudionice brojač koristile u prosjeku 36 puta dnevno. Njemačka profesorica psihologije Monika Sieverding usporedila je muškarce i žene u simuliranim razgovorima za posao. Što su bolje prolazili, to su se muški ispitanici smatrali uspješnijima. Kod ženskih ispitanika to nije bio slučaj, posljedično su sebe podcjenjivale. Čak i dvostruko opterećenje posao – obitelj nije pojačavalo ponos na vlastiti uspjeh: nizozemski znanstvenici sveučilišta Tilburg utvrdili su u svojem dugoročnom istraživanju na 85 000 Norvežanki da majčinstvo čak snižava osjećaj vlastite vrijednosti. Mogući je razlog u činjenici da mnoge majke sve žele odraditi savršeno, s jedne strane za dobrobit svoje djece, a s druge strane kako bi ispunile društvena očekivanja.
Žene su, kako se uvijek kaže, društvena bića. Ne vidimo sebe kao pojedinca, već u povezanosti s drugima. Vrjednujemo mišljenje ljudi iz našega okruženja. Uspoređujemo se s našim okruženjem, a posebice vodimo računa o detaljima. Sve to vodi do činjenice da uvijek iznova na sebi otkrivamo pogreške.
Usredotočenost na vlastitu nedostatnost sprječava i umanjuje vjeru i povjerenje u vlastitu osobnost: „Ako se usredotočim i pažnju usmjerim na svoje slabe strane, umanjit će se moj osjećaj vlastite vrijednosti“, objašnjava bečka psihoterapeutkinja Johanna Zierl. Nije ni čudno – tko uporno naglašava svoje nedostatke, potiskuje sebe u loše svjetlo.
I negativne percepcije iz djetinjstva poput „Nisam to zaslužila, nisam toga vrijedna“ posebno su kod žena izražene. Uz to je bitno spomenuti i loše uzore iz sadašnjosti: „U našem okruženju uvijek vidimo ‘savršene’ žene, primjerice na društvenim mrežama“, kaže Zierl. Pritom lako zaboravljamo da u tom trenutku samo vidimo sliku ili jedan dio te osobe ili dio života te osobe – to iskrivljuje svijest pa se čini da ljudi često izgledaju uspješnije i sretnije nego što zaista jesu. No osjećaj vlastite vrijednosti dodatno uništava i očekivanje da svi misle da sam odlično. Tako postajemo ovisni o priznanju i pohvali drugih.
Kao i kod drugih ovisnosti, posljedice i u ovom slučaju mogu biti fatalne: „Ako sebe ne volim ili u mnogim aspektima nedovoljno volim, dolazi do permanentnoga podcjenjivanja, do stanja depresije, poremećaja u prehrani, tjelesnih poremećaja“, tvrdi stručnjakinja. Jedini je izlaz iz te situacije riješiti se ovisnosti o mišljenju drugih te vlastitom samosviješću jačati osjećaj prihvaćenosti i priznanja.
„Za neke ljubav prema samom sebi djeluje poput egocentrične parole narcisa. Za druge opet djeluje kao općepoznata stvar. Ali samoljubav nije ni stvar narcisoidnosti niti se podrazumijeva“, piše Fabian Wollschläger u svojoj knjizi „Samoljubav (ni)je umjetnost. Energijskom metamorfozom potrebno je prevladati strahove i naučiti voljeti sebe“. Njegovo je uvjerenje: „Samoljubav je dubinska spoznaja da smo uvijek bili potpuni i da ćemo zauvijek biti potpuni.“
Kako bismo to mogli spoznati, važno je promijeniti pogled na sebe. Umjesto mana, za promjenu bismo trebali u središte staviti svoje jake strane. „Samoljubav nije sposobnost s kojom se jedan čovjek rodi, a drugi ju čovjek nema jer mu genetika nije bila povoljna“, tvrdi Wollschläger. Prema mišljenju Johanne Zierl, samoljubav se zasniva na različitim čimbenicima poput socijalizacije, vještina, veza i odnosa, izgleda ili zaposlenja. „Razmislite kojom ste od navedenih sfera zadovoljni. Usredotočite se na nju i pokušajte realnim koracima i ostale sfere usmjeriti u istom smjeru.“
Neophodno je preispitati naizgled savršene uzore: „Koliko je realno da su te osobe uspješne u svemu, ali bez da dio njihova života ispašta? Je li sve to toga vrijedno?“ U odgovoru na ta pitanja može pomoći promatranje sebe kao pojedinca, a ne kao dio kolektiva.
„Svaki je čovjek jedinstven u svojem skladu ličnosti, vještina i iskustava“, tvrdi Zierl. „Tim stavom olakšat ćete sebi proces opraštanja nesavršenosti ili nedostataka ili si čak omogućiti da konačno zavolite sebe.“
Komplimenti upućeni sebi također su dobra metoda da usmjerimo pozornost s vlastitih pogrešaka i usmjerimo ju na vještine. Na žalost, još uvijek se može čuti da su komplimenti precijenjeni. Pritom bi mnogima dobro došlo malo „samopriznanja“. Johanna Zierl preporučuje da se razriješimo ustaljenih postupaka: „Usredotočite se na dio svojega života ili tijela kojim ste zadovoljni i recite si: ‘Ponosna sam na …’ ili pak vodite nešto poput dnevnika u koji ćete svakodnevno unositi tri točke na koje ste ponosni.“
No što ako se ne sjetite tih triju točaka? Pomoći će uvid u pročitanu e-poštu ili aplikaciju za trčanje. Sve su to napredci na koje možemo biti ponosni i zbog kojih sebe možemo pohvaliti. Primjerice, rečenicom: „Bravo, odlično si to napravila!“ ili „Volim se!“ Ili jednostavno: „Sretna sam što postojim!“
Johanna Zierl psihoterapeutkinja je u Beču. Njezino je težište rada, među ostalim, na poremećajima u prehrani, depresivnim oboljenjima, terapiji „burn-out“ sindroma i razvoju ličnosti.
PRATITE NAS NA: