Menu

Možemo naučiti biti karizmatični

Prepoznaje se izvana, ali riječ je o osobini koja nas gradi iznutra.

Home » Život » Možemo naučiti biti karizmatični - 03.2017

Neki ljudi su sretniji jer se njihova karizma odmah može prepoznati. No taj talent nije poklon koji nam je slučajno dodijeljen. To nešto i sami možemo prepoznati u sebi – potrebni su nam samo strpljenje, refleksija i samospoznaja.

Svatko je ima. No gotovo da nitko toga nije svjestan. Divimo se drugim ljudima koji je imaju, koji je pokazuju. Sasvim prirodno. Naoko nesvjesno. Jednostavno zaigrano. Takvi ljudi pritom privlače tuđe poglede. Svima su simpatični. Svi ih pozorno slušaju.  Kroza život koračaju ozarena lica i zarazna osmijeha. Nitko i ništa im ne može oduzeti njihov mir. Uvijek djeluju neovisno o drugima.

Mogu očarati drugu osobu. Takvi, kakvi jesu, znaju da imaju to nešto, no nisu drukčiji od nas jer svatko ima to nešto i samo moramo istražiti što je to. Usmjereno se potruditi kako bismo i sami mogli zračiti tim nečim posebnim.

Na nekim se ljudima odmah prepoznaje i osjeti to nešto. Kada probamo malo razmisliti o tome tko to sve ima, padaju nam na pamet glumci, glazbenici, umjetnici i političari. Možda to nešto ima u sebi i naša šefica, kolega, neka prijateljica ili neki član obitelji. Svi ti ljudi imaju nešto zajedničko: naše divljenje. Oni nas dotiču i nadahnjuju. No kada probamo opisati to nešto posebno, nailazimo na poteškoće. Teško nam je odmah definirati što bi to bilo. Neka vrsta aure koju ti ljudi imaju. Poseban oblik privlačnosti koji nas ne napušta.

Sastojci karizme

Psiholog Richard Wiseman pronalazi prave riječi i smatra da bismo morali imati tri osobine koje nam pomažu u tome da budemo karizmatični.

  • Moramo snažno osjećati emocije.
  • Moramo dopuštati i drugim ljudima da osjete snažne emocije.
  • Moramo biti otporni na utjecaj drugih ljudi čak i ako su sami jako karizmatični.

Postoji i drugo objašnjenje: u ljudima ćemo prepoznavati ono nešto ako se razlikuju od nas samih, odnosno ako su onakvi kakvi bismo i sami voljeli biti.

Ronald Riggio, još jedan psiholog, ide još dalje u pojašnjavanju pojma, smatrajući da karizmu čini šest sastojaka. Socijalna ekspresivnost sposobnost je sigurnog i elokventnog javnog nastupa kao i umijeće uključivanja drugih u razgovor. Emocionalna ekspresivnost umijeće je autentičnog izražavanja i prenošenja emocija.

Socijalna kontrola talent je brzog prilagođavanja različitim ljudima i situacijama. Emocionalna kontrola umijeće je kontroliranja vlastitih osjećaja. Postoji još i socijalni senzibilitet koji pojedincu omogućuje da brzo prepozna raspoloženje grupe te da mu se prilagodi. Emocionalni senzibilitet omogućuje empatičan pristup prema drugima i stvaranje osjećaja da su u danom trenutku jedino što je važno. Jako je važno ovih šest sastojaka dodati u isti lonac, snažno pomiješati i to nešto što krijemo u sebi je gotovo.

Dug je put do karizme

Naravno, sve to nije jednostavno. Ne možemo navečer leći i zaspati, a ujutro se probuditi kao elokventnije, emocionalno uravnoteženije, osjećajnije, otvorenije, samouvjerenije i prilagodljivije nove osobe. No da nemamo ono nešto, bilo bi nam teško to naučiti. Riječ je o teškome zadatku. Težak je put na kojem se neprestano moramo promatrati, analizirati i, korak po korak, razvijati dok ne stignemo do cilja. Taj put se mnogima, koji su sramežljiviji ili su nezadovoljni sa samima sobom, čini osobito dalekim, no koraci koje moramo napraviti da bismo ga prešli, su veliki. Svaki od njih mijenja način kako sami sebe doživljavamo, svaki od njih stvara u nama dobar osjećaj, čini nas sretnijima, samouvjerenijima i karizmatičnijima. Svaki značajno skraćuje put koji moramo preći. Vrijeme je da se krene!

Moglo bi vas zanimati

Znate li improvizirati? 

Za karizmatičan nastup odlučujuća je autentičnost. Skloni smo tomu da kopiramo ljude kojima se divimo. Ugledamo se u njih, prisvajamo nešto njihovo kao što su: način izražavanja, stil odijevanja, njihova frizura.

No kada želimo zračiti na onaj poseban način, onda moramo prihvatiti sami sebe onakvima kakvi jesmo. Moramo biti samouvjereni i ne smijemo se uspoređivati s drugima. Niti smijemo biti prijetvorni jer bi se to brzo otkrilo. Osim toga, ne bismo se osjećali dobro u vlastitoj koži ako bismo navukli kostim i stavili masku zbog čega ne bismo mogli biti ono što jesmo.

Kako bismo spoznali tko smo, moramo otkriti što volimo, a što ne. Koje osobine imamo. Čime smo zadovoljni i kako bismo mogli postati još sretniji. Možemo se osviješteno promatrati, pazeći pritom kako reagiramo u kojim situacijama. Možemo razmisliti kako bismo i što mogli napraviti bolje. Možemo pitati prijatelje, članove svoje obitelji ili kolege što cijene na nama i što bismo trebali mijenjati.

Treba imati na umu i to da ne smijemo uzimati k srcu svaku kritiku. U konačnici, ni ne želimo biti pod utjecajem tuđeg mišljenja niti želimo da nas ono nekamo usmjerava s našega puta ili, pak, da nas mijenja. No ne može nam škoditi ako sami sebe promotrimo iz neke druge perspektive.

Spoznaj svoje slabosti – i pretvori ih u svoje jake strane

Upoznati samoga sebe znači osvijestiti svoje jake i slabe strane. Mnogi ljudi precjenjuju sami sebe, ali ima još više onih koji se podcjenjuju. Kada jednom iskreno o tome promislimo, padaju nam na pamet neki posebni talenti. Kada razmišljamo o tome što volimo na sebi, što nas usrećuje. U konačnici, pretežito uvijek i činimo rado one stvari u kojima smo dobri. No dobro, gotovo uvijek.

Neki ljudi možda strastveno vole pjevanje, ali čine to loše i samo pod tušem. Premda nema ništa loše u tome, nije riječ o osobini koju bismo svrstali među svoje jake strane. Treba tražiti dalje. Kada konačno nađemo svoje jake strane, možemo ih – jačati – tako što ćemo ih početi usmjereno primjenjivati. Upravo to nam daje samopouzdanje, siguran nastup i karizmu.

Većini ljudi lakše je nabrojati vlastite slabe strane. No pitanje je perspektive što je uopće slaba strana. Tijekom života vjerojatno smo čuli kako nam govore da smo odviše sramežljivi, da imamo velik nos ili da smo premali. No sada sami možemo odlučiti je li to doista slaba strana ili se tu ipak krije još jedna jaka strana.

Ako ste sramežljivi i teško započinjete razgovor s drugim ljudima, upravo zato možete biti karizmatični jer ćete ostavljati dojam tajanstvene osobe. Jer ste razboriti. Jer zračite mirom. Jer drugi ljudi imaju osjećaj da nećete odavati njihove tajne. Velik nos može biti vaš zaštitni znak.

Ako ste, pak, mali, i imate osjećaj da vas uvijek negdje i nekako previde, možda ste sami ti koji ne uočavate da upravo zbog te osobine u drugima pobuđujete povjerenje.

No sve i da moramo prihvatiti svoje slabe strane od kojih nije svaku ni lako pretvoriti u pozitivnu osobinu, vjerojatno i dalje imamo više jakih strana nego što smo toga svjesni. Kada ih spoznamo, postat ćemo samouvjereniji, otvoreniji, optimističniji, emocionalno uravnoteženiji i sretniji. I upravo ćemo tako zračiti i prema van.

Zračimo govor tijela

Znanstvenici su proučavali rođene vođe te su uočili kako govor tijela snažno utječe na način kako zračimo. Glumci, glazbenici, umjetnici ili političari koji nas nadahnjuju, često se smješkaju, imaju živahan i pozitivan govor tijela, imaju puno emocionalnih izraza lica i ljubazan i strastven glas. Osim toga, gotovo automatski odražavaju osobu koja stoji preko puta njih, a to znači da se prilagođavaju njihovoj mimici i gestikulaciji. To ih odmah čini simpatičnijima.

Osobe koje dobro svladaju tu vještinu, djeluju karizmatičnije, ističe američki psiholog Frank Bernieri. I Ronald Riggio je otkrio kako karizmatični političari poput Franklina D. Roosevelta ili Baracka Obame na primjer, koriste dvostruko više metafora od drugih govornika. Tako svoje slušatelje podižu na višu emotivnu razinu.

I vanjština je bitna. Ne moramo sudjelovati u svakoj tričariji. Ne moramo biti ono što većina ljudi smatra lijepim, ali se moramo ugodno osjećati, a to znači biti ono što jesmo. Ono nešto što u konačnici dolazi iznutra. I zrači prema van.

Prema gore
OKViše informacija