Umijeće opraštanja

Ako ne možete umiriti staru mržnju, prvenstveno ćete naškoditi samima sebi. Opraštanje donosi priliku za novi početak.

„Kada misliš da si prosvijetljen – odi u posjet svojoj obitelji.“ Poznati je to citat duhovnog učitelja Rama Dassa. Naši najprisniji odnosi naši su najveći izazovi. Upravo u božićno vrijeme nekada osjećamo osobito intenzivan i bolan jaz između idile koju si priželjkujemo, i osobne stvarnosti. U brojnim obiteljima i odnosima blagdani ne protječu tako harmonično kako to njihovi članovi priželjkuju i ima napetosti, sukoba i uvreda. Pritom se nerijetko zadire u stare rane koje nisu zacijelile pa na usputne primjedbe ili krivi pogled reagiramo suviše emotivno što može završiti s ozbiljnim predbacivanjem, razočaranjima i suzama. Sretan Božić nešto je sasvim drugo.

Negativni osjećaju nas povezuju

Da bismo mogli zaliječiti povrijeđenost i da bismo mogli ostvariti novi početak, moramo svladati umijeće opraštanja. To baš i nije najlakši zadatak, toga smo već svjesni. Osobito to vrijedi ako se radi o nekim većim stvarima od zaboravljenog rođendana, razbijene vaze ili neke glupe primjedbe. Bijes i uvrijeđenost spadaju u red važnih osjećaja koje ne bismo smjeli ignorirati ili potiskivati jer nam oni uvijek donose i neku poruku kao na primjer: „Moje granice su prekoračene,“ ili „To mi nije dobro sjelo.“ No ustrajemo li na staroj mržnji pa čak i maštarijama o osveti najviše ćemo naškoditi samima sebi. „Ono nešto neriješeno“ duboko se pohranjuje u našoj duši i bolno će se rasplamtjeti u prvoj sljedećoj prigodi. Čak i ako prekinemo kontakt s nekim ljudima, i dalje će nas povezivati gnjev i gorčina. Sljedeća mala priča pojasnit će zornije: dva ratna zarobljenika ponovno se sreću nakon što su prošla desetljeća. Jedan upita drugoga: „Jesi li u međuvremenu oprostio zapovjednicima logora?“ „Jesam,“ odgovara drugi. „Ja im ne mogu oprostiti i još uvijek sam obuzet mržnjom u želji da ih ubijem.“ „U tom slučaju,“ odgovori prijatelj koji je mogao oprostiti, „tebe još uvijek drže u zarobljeništvu.“

Oprostiti,no ne i zaboraviti

Oprostiti ne znači prihvatiti ispriku za ono što se dogodilo, nego znači da smo otpustili teret kako bismo slobodnije i neopterećenije zakoračili u budućnost. Budistički učitelj Jack Kornfield formulirao je to ovako: „Oprostiti znači odustati od bilo kakvog nadanja u bolju budućnost.“ Ne možemo više promijeniti ono što se dogodilo. Najbolje što možemo napraviti za sebe i svoj duševni mir, je prestati u sebi nešto čvrsto zadržavati. Tako ujedno napuštamo ulogu žrtve i postajemo sposobni za novo djelovanje. Vraćamo se u sadašnjost, a tu i sada se dobro brinemo za sebe. Iz toga što se dogodilo, možemo izvući pouku i ubuduće postaviti jasnije granice ili, pak, izraziti vlastite potrebe. Najzad, tako ne pokazujemo svoje slabosti, nego veliku snagu i hrabrost. U konačnici, bilo što, što postignemo iznudom, ne možemo nazivati oprostom. Otpuštanje je proces koji iziskuje vrijeme, a počinje tako što sve postojeće osjećaje prvo moramo osvijestiti i prihvatiti. Upravo žene uspijevaju brzo progutati bijes, biti pune razumijevanja te brzo opraštati. No ako ne cijenimo vlastitu bol, ona će u našoj podsvijesti nastaviti rasti i uzrokovati eksploziju na nekom drugom mjestu. Pomirenje često počinje na duhovnoj razini tako što napravimo prvi korak i prepoznamo da je za nas bio bolji od priljubljenosti uz destruktivne osjećaje. Postupno, uz puno strpljenja i razumijevanja za same sebe, ova će spoznaja utonuti u naše srce i tako omogućiti izlječenje.

Suosjećanje i poštovanje jedno za drugo

Kada smo postigli određeno odstojanje od druge osobe, možemo početi međusobno razumijevati osjećaje i pokretačke razloge. Odnosi nikada nisu lišeni boli. Svi mi doživljavamo uvrede, razočaranja i svi mi povređujemo druge ljude. Nitko od nas nije savršen zbog čega bismo svi i trebali imati obzira prema bližnjima. Nekada čak u sebi pronalazimo hrabrost pa priznajemo vlastitu osjetljivost te postavljamo pitanje: „Zaboljelo me je to što si rekao ili napravio. Ne razumijem zašto se to dogodilo i molim te da mi objasniš.“ Čak i kada nam više ne polazi za rukom doznati sve razloge, svome bližnjemu i dalje možemo pružiti suosjećanje i poštovanje za njegove osjećaje, poglede i potrebe. Tada će i pojaviti mogućnost za novi zajednički početak.
Nekada se odnosi ne mogu spasiti i to je u redu. Opraštanje ne znači da se moramo odreći vlastitih granica ili da u pogrešnim situacijama moramo reći „Da.“ Kada želimo reći „Ne.“ Ovo osobito vrijedi kada je riječ o fizičkome ili psihičkom nasilju.

Oprostimo samima sebi

Osoba prema kojoj se osobito često bezobzirno ponašamo smo mi sami. Nerijetko smo jako strogi u osudi vlastitih pogrešaka i teško možemo prihvatiti činjenicu da i mi sami povređujemo druge ljude te da smo nepotpuni. Bijes i mržnja usmjereni prema sebi ne samo da će nas učiniti nesretnima, nego i bolesnima jer naše tijelo ne može razlikovati radi li se o vanjskome ili unutarnjem napadaču, pa u oba slučaja reagira stanjima pojačanog stresa, napetosti i straha. Unutarnji grčevi prouzrokovat će konflikte s našim okruženjem. Zato bismo prvo trebali završiti rat sa samima sobom kako bi mogao nastupiti veći mir. Tada će i šanse biti tim veće, da i blagdani proteknu u lijepome i harmoničnom ozračju.

Kako uspješno oprostiti

Osoba prema kojoj se osobito često bezobzirno ponašamo smo mi sami. Nerijetko smo jako strogi u osudi vlastitih pogrešaka i teško možemo prihvatiti činjenicu da i mi sami povređujemo druge ljude te da smo nepotpuni. Bijes i mržnja usmjereni prema sebi ne samo da će nas učiniti nesretnima, nego i bolesnima jer naše tijelo ne može razlikovati radi li se o vanjskome ili unutarnjem napadaču, pa u oba slučaja reagira stanjima pojačanog stresa, napetosti i straha. Unutarnji grčevi prouzrokovat će konflikte s našim okruženjem. Zato bismo prvo trebali završiti rat sa samima sobom kako bi mogao nastupiti veći mir. Tada će i šanse biti tim veće, da i blagdani proteknu u lijepome i harmoničnom ozračju.

Dodatno savjeti

• Ako u sebi uvijek nanovo žvačete predrasude, onda vam može biti od pomoći ako izlijete dušu na papir. Napišite pismo dotičnoj osobi u kojemu ćete bez cenzure navesti sve što vas pokreće. Pismo nemojte poslati, nego ga uništite u sklopu nekog osviještenog rituala otpuštanja tako što ga možete spaliti, a pepeo predati nekome potoku ili rijeci. Svjesno donesite odluku da se oslobađate tog tereta.
• Budite strpljivi sami sa sobom: opraštanje je vještina koja se mora vježbati. Nemojte odmah početi s najtežim ljudima i velikim povredama. Vježbajte se na neljubaznim konobarima, loše raspoloženim kolegama i lopovima na parkiralištu. Kada u takvim situacijama iskusite kako opraštanje pruža bolje osjećaje od mržnje, onda ćete ubuduće biti u stanju još lakše opraštati.
• Postoje različiti pokušaji, strategije i rituali vezani uz temu opraštanja koje su brojni ljudi istaknuli kao korisne. Tu se ubraja i havajski ritual opraštanja Ho’oponopono, „Djelo“Byrona Katieja ili „Radikalno (samo)opraštanje“ Colina
  C. Tippinga. Čitav je niz knjiga ove tematike koje se isplati pročitati.
• Kada iz sebe istresete neki konflikt ili neku uvredu, nemojte se sramiti potražiti profesionalnu podršku.