Menu

U potrazi za samim sobom: Tko sam ja?

Često nas svakodnevica toliko čvrsto drži u šaci da se udaljavamo od nas samih.

Home » Nadahnuće » Psiha » U potrazi za samim sobom: Tko sam ja? - 01.2020

Rečenice poput „Imam sve, ali se svejedno iznutra osjećam prazno“ Christoph Schlick od svojih klijenata često može čuti. Ovaj psihološki savjetnik i logoterapeut uvjeren je: Tko je u potrazi za smislom života, prvo mora pronaći put do sebe. No, to prema njegovom iskustvu mnogim osobama teško pada.

U vezi s partnerom sve je idealno, u poslu svakako. Djeca dolaze kući s dobrim ocjenama, a sljedeći odmor već je rezerviran. Zapravo sve štima. Ali odjednom se pojavi neka nesreća, otkaz, raskid.

Često su nepredviđeni događaji poput ovih koji uznemiruju duševno stanje. Odjednom se pojavljuju pitanja poput: Jesam li doista zadovoljan? Živim li onako kako to želim? Nedostaje li mi nešto važno? Ispunjava li me to što činim nekakvim smislom? Ili ispunjavam samo ono, što drugi od mene zahtijevaju?

Za osjećaj unutarnje izgubljenosti postoje brojni razlozi. Jedan od njih, tvrdi Schlick, je: U svakodnevici nas jako pokreće ono izvanjsko. Odrađujemo zahtjeve koje druge osobe, društvo ili životne okolnosti prema nama postavljaju. Sinu su potrebne nove tenisice, savjetnik u banci već danima čeka na potvrdu termina, a sestra traži da je se tješi. Često smo toliko usredotočeni na to da reagiramo na želje drugih tako da vlastite potrebe padaju u drugi plan.

Još jedan razlog: Visoki pritisak za uspješnošću i potrošnjom. Tko je uspješan i produktivan, steći će priznanje i pohvalu. To donosi status i dovoljno novca da kupimo novi automobil, skupi mobitel ili dizajnerski namještaj. To ponovo dovodi do toga da se mjerimo s drugima. I da činimo stvari koje možda uopće ne želimo, primjerice, da se natječemo za više, ali i stresnije radno mjesto. „Stalno nas se uspoređuje s drugima, u odnosu na ono što donosimo ili posjedujemo“, kritizira Schlick. „Tko se već usudi reći: ‘Ne treba mi sve to’?“

 

Ponovni pronalazak vlastitih vrijednosti

 

Tko se želi ponovno približiti samom sebi, mora se pozabaviti samim sobom i svojim vrijednostima. „Danas bismo najradije sve imali u nekakvom priručniku s pet točaka ili deset savjeta“, govori Schlick. „Ali to tako ne funkcionira.“ Uvjeren je da je za to prije svega potrebna hrabrost i slobodno vrijeme da se smirimo, primjerice kroz kretanje u prirodi ili meditaciju. Pritom treba sve što dolazi izvana prvo u mislima odbaciti kako bismo se mogli usredotočiti na najvažnije pitanje: Što zapravo želim?

Na to se ne može jednostavno odgovoriti tijekom jedne šetnje. Iz tog razloga Schlick savjetuje da sve te misli redovito zapisujemo. Najbolje je krenuti sa svim onim pozitivnim stvarima koje su nama doista važne. Ova pitanja mogu pomoći pri tome: Što me karakterizira? Što rado činim ili doživljavam? Koji su moji snovi i želje? Taj listić možete si zakačiti negdje na zid i uvijek nešto nadopisati. Ili u nekom mirnom trenutku razmišljamo o tome što ta kolekcija pojmova u vama izaziva. Čini li vas zahvalnima? Tužnima? Prebacuje li vas u raspoloženje da poduzmete nešto? Na taj se način približavamo onim vrijednostima koje nas obilježavaju.

„To pomaže u tome da prema samima sebi budemo pažljiviji i da se s više pozornosti susrećemo s našim svijetom punim vrijednosti“, piše Schlick u svojoj knjizi „Što mom životu daje pravi smisao“.

 

Usuditi se izgovoriti čežnje

 

Koje su moje čežnje? I to pitanje si smijete postaviti. Pritom nije riječ o potrebama poput hrane ili sigurnosti. Čežnje su snažnije – i kod mnogih su ljudi slične, govori trener za smisao. Tu, primjerice, spadaju smirenost, tišina, mir, harmonija, ljubav, prihvaćenost ili spokojnost. „Ali u glazbi se možemo jednako osjećati spokojno kao i u nekom poduzeću ili s nekom drugom osobom“, objašnjava Schlick.

Sve te vrijednosti nisu uklesane u kamen, nego se mogu mijenjati tijekom života. Zato pomaže da ih uvijek iznova provjerite. Važno je samo da ne stavimo jednu vrijednost iznad svih drugih vrijednosti. „Mnogi ljudi svoj život grade na samo jednom stupu: posao, partner, hobi ili sport“, govori Schlick. Ali što kada se taj potporanj slomi? Onda će se sve urušiti. „Tko s druge strane ima brojne izvore koji mu daju smisao ne mora očajavati kada mu jedan od tih izvora neko vrijeme nije dostižan ili čak u potpunosti nestane.“

 

Definicija vlastite odgovornosti

Suočiti samog sebe s toliko pitanja nije lako. Ali na taj se način oslobađamo od određenosti koju nam drugi nameću i sebe stavljamo u središte. To nema veze s egoizmom nego puno više sa zdravom ljubavi prema samom sebi. Tako polako mijenjamo svoj način gledanja. Glavno pitanje onda više ne glasi: Kako mogu udovoljiti onome što mi se u životu nanosi? Nego definiramo vlastitu odgovornost: Koje odgovore dajem na ono što mi dolazi u susret? Jesam li spreman odgovarati za te odgovore?

Onda možda više i nije važno posjedovati najnoviji pametni telefon ili u dnevnom boravku imati vintage naslonjač. Onda sa savjetnikom iz banke jednostavno razgovarate putem telefona, umjesto da ga posjećujete u poslovnici. I onda si možda zauzvrat uzmete dvostruko više vremena kako biste utješili sestru. Tako si stvarate potrebnu slobodu da činite stvari koje smatrate vrijednima. I automatski se jedan mali korak približavate samom sebi.

 

O osobi

Christoph Schlick je logoterapeut i psihološki savjetnik. Studirao je teologiju i pravo te je 24 godine živio kao benediktinski redovnik u samostanu. Nakon istupa iz benediktinskog reda osnovao je 2001. godine „SinnZENTRUM“ u Salzburgu.

 

Preporuka knjige

U svojoj knjizi „Was meinem Leben echten Sinn gibt“ („Što mom životu daje pravi smisao“, naklada Scorpio) Christoph Schlick objašnjava kako se može ukloniti unutarnja praznina i kako svaki čovjek može krenuti na put za (vlastitim) smislom.

Prema gore
OKViše informacija