Živjeti nepotpun, a lijep život

U Japanu pojam wabi-sabi označuje ljepotu u nesavršenosti. Usredotočimo li se na njega, možemo naučiti prihvaćati svoj život kakav on jest.

Ljepota se u našoj kulturi nerijetko poistovjećuje sa savršenstvom. Nešto se poima lijepim samo u svojoj besprijekornoj, potpunoj pojavnosti, pa tako govorimo o: savršenoj figuri, savršenoj vezi u kojoj nema svađa, sjajnom automobilu, primamljivom stanu – jednom sretnom životu.

Nosite li u sebi takve slike, izlažete se neizmjernom pritisku. Pritom treba imati na umu onu poznatu da je ljepota uvijek u oku promatrača. U Japanu čak postoji i posebna riječ za stvari koje su lijepu upravo u svojoj nesavršenosti: wabi-sabi. Zahvaljujući ovom estetskom konceptu nesavršenost čini život vrijednim življenja i ne predstavlja nikakve prepreke.

Skrivena ljepota

Pojam wabi-sabi teško se prevodi. Izvorno značenje riječi “wabi” predstavlja osjećaj izgubljenosti, osamljenosti. “Sabi” predstavlja starenje, zrelost. Spoj riječi otvara nove horizonte: istinska ljepota ne proizlazi iz očiglenosti, nego iz skrivene ljepote. Stijene prekrivene mahovinom ili neznatno hrđom prekriven čajnik simboli su ovog načina poimanja ljepote. „Riječ je o uzvišenosti, skrivenoj u nezamijetnosti, oporoj prostodušnosti koja jasno otkriva sve draži ljepote,“ isticala je Wilhelm Gundert, znanstvenica koja se svoje interese usmjeravala prema Istočnoj Aziji.

Cijeniti autentičnost

Prizvati wabi-sabi u vlastiti život znači prihvatiti okolnosti. “Japanski filozofija potuče princip wabi-sabi, što podrazumijeva mirno prihvaćanje stvari koje nisu pravilne, koje su neredovite ili koje se ne odvijaju na načine kako bismo mi to željeli,“ ističe američka autorica Polly Campbell u svom savjetniku „Živi radije nesavršeno“. Kada prihvatimo da je sve u našem životu nestabilno, nepotpuno i nedovršeno, pa čak i mi sami, uspostavit ćemo unutarnji mir.“ To znači: trebali bismo naučiti cijeniti autentičnost, čak i kada je nesavršena.

Prema mišljenju autorice, svaki čovjek načelno teži cjelovitosti i ravnoteži, prema osjećaju „potpunosti“. Priželjkujemo da duša, tijelo i dug čine jedinstvo. No isto tako nas i upozorava: „Udaljit ćemo se od tog jedinstva ako svoje vrijeme utrošimo na pokušaje da sami mijenjamo svoje karakterne osobine, da se zavaravamo i skrivamo.

Nobody is perfect

Prema tome, ispravan put k većem unutarnjem zadovoljstvu krije se u respektiranju naših deficita i njihovu vrhunskom poštovanju. Uz to, moramo preciznije promatrati svoje nedostatke, čak ih i tretirati s ljubavlju, humorom, strpljenjem i prijateljskom nastrojenošću.

Pritom ne trebamo pokušavati unositi neke promjene ili uvoditi neki red. Puno je važnije priznati nesavršenost i intenzivno živjeti s onim što jesmo. Tako ćemo postići slobodu i osigurati si različite putove. I nećemo zapasti ni u kakvu prosječnost, čega se i pribojavamo, nego ćemo se nastaviti kretati dalje.