Put oko svijeta.
Maroko: Odmor kod novih prijateljica
Popularno odmaralište na sjeveru Afrike nudi mnogo više od pustih orijentalnih klišeja. Ako ga želite posjetiti, potrebno vam je mnogo vremena. Zauzvrat ćete dobiti mnogo suvenira: sjećanja na ljude koji su vam postali dragi.
„Je li ova haljina preuska?“, pitala sam. „Ne, savršeno ti stoji“, frknula je Malika. „Ti to ironično?“ Zabolio nas je trbuh od smijeha. Upoznale smo se tek prije pola sata, a ipak smo stajale stisnute jedna uz drugu u svlačionici u Tetuanu na sjeveru Maroka. Na rubovima Medine, starog grada, Malikina prijateljica posjedovala je malu trgovinu s kaftanima – tradicionalnom arapskom odjećom. Žene ih nose kao haljine, često od plemenitih materijala poput samta, bogato ukrašene i s bogato ukrašenim remenom. „Moramo ići, uskoro će početi svadba!“, upozorila nas je sedamnaestogodišnjakinja. „Pođite sa mnom kući, tu se možete presvući i našminkati.“
To što smo spontano pozvane na svadbu, bila je čista slučajnost. Tek smo nekoliko dana putovale kroz Maroko, od sjevera prema jugu, i svakodnevno smo se susretale s domaćim ženama koje su nam odmah prirasle k srcu. Grad Tetuan sa skoro 400 000 stanovnika, u kojem je živjela Malika, nalazi se između gorja Rif i Sredozemnoga mora, odvojen od velikih turističkih struja. Krivudavi sokaci njihove Medine pripadaju UNESCO-ovu svjetskom, kulturnom nasljeđu. Posebno je dojmljiva trgovinska četvrt u kojoj su povrće, meso, začini, brda maslina, naranče i datulje na visokom glasu. Osim toga, u gradu se nalazi manja inačica poznate, tradicionalne štavionice u Fésu koja je otvorena za posjete.
Marokanska vjenčanja
Kada smo stigli na slavlje, osjećali smo se kao na nekom filmskom setu uz sve te glamurozne haljine, bogat nakit i izrazito našminkana lica. Sala je izgledala kao da je izišla iz neke orijentalne bajke. Satima smo sjedile s drugim ženama za stolom i nismo morale raditi ništa osim izgledati lijepo. Nekako smo se osjećale poput princeza.
Posluživalo se jelo za jelom. Pratili smo druge što su radili, sjedili smo ispravno i jeli zalogajčić po zalogajčić. Tek kada je počeo svirati muški bend, nekolicina je žena skočila na noge, počela plesati, vrištati i pljeskati rukama. Jedina za našim stolom, koja je dobro govorila engleski jezik, pozvala nas je na izlet sljedeći dan.
Naima je bila učiteljica, udana i imala je dva sina. Ispod njezine marame virili su pramenovi crvene kose. Imala je dug jezik i smijala se vragolasto kada bi se šalila. A šalila se mnogo. Njezin nas je muž vozio svuda, po cijeli dan: kroz grad, na plažu, u restoran. Naima je povela svojeg dvanaestogodišnjeg sina kao prevoditelja – za svaki slučaj.
Sastale smo se s njezinom sestrom u jednom restoranu. Četiri žene, od toga dvije sestre, za jednim stolom. Konobar je donio ljutu hariru (juha od slanutka), hrskavu ribu, baršunasti teleći tažin, povrće i kus-kus. Bez mnogo čavrljanja, rekle smo sve o našim osobnostima i vlastitim iskustvima. Vrištali smo od smijeha. Ljudi za drugim stolovima okretali su se da nas pogledaju.
Večera u Marrakechu
Živahnu večer provele smo i u Saidinu malom stanu u turističkom odredištu Marrakechu. Mlada samohrana majka, prijateljica prijateljice, pozvala nas je na večeru. Govorila nam je o tome kako se kao mlada djevojka udala za obiteljskog prijatelja sa sela kako bi mogla studirati u gradu, o braku u kojem nije bilo ljubavi i o svojem ujaku koji je odvjetnik i koji joj je pomogao pri razvodu.
Također nam je ispričala kako je teško živjeti u Maroku kao mladoj, samohranoj i razvedenoj majci. I o njezinoj novoj ljubavi. Pravoj ljubavi. Dok je to pričala, blistala je. Dok je s nama pričala, objašnjavala je svojoj devetogodišnjoj kćeri obveze u kući, zagrlila ju na kauču i potom poslužila čaj od mente.
Saidin grad, Marrakech, ima mnogo lica. Na prvi se pogled prvo primijete uski, isprepleteni sokaci šarenog trga. Tu se prodaju mali i veliki snovi iz 1001 noći, od srebrenog čajnika do kožne torbe sa šljokicama. Turisti posjećuju mjesto zabavljača Djemaa el Fna, impozantnu džamiju Koutoubia, raskošnu palaču Bahia i bogata dvorišta koja nose zvučna imena poput Majorelle ili Anima. Na drugi pogled dovoljan vam je jedan intenzivan susret – kao onaj sa Saidom – i Marrakech počinje u potpunosti drugačije izgledati.
Između tradicije i moderne
Skoro pa je nemoguće obuhvatiti bogatu raznolikost te države u samo nekoliko tjedana putovanja. S jedne strane Maroko je tradicionalan i konzervativan, a s druge nevjerojatno moderan. Oboje se odnosi i na sliku žene. To je jedina arapska zemlja koja je u svojem ustavu utvrdila spolnu ravnopravnost. Realnost je, naravno, često drugačija – to se može doživjeti u svim krajevima, posebice na selima, gdje su ljudi siromašniji i obrazovanost rjeđa.
Svugdje je jednako zastupljeno gostoprimstvo koje se posebno osjeti u nešto uvučenijim ulicama. Uvijek iznova dobivamo poruke od žena s kojima smo se sprijateljili. „Idete u planine? Ponesite dovoljno tople odjeće!“ Ili: „Već nam nedostajete!“ Često imamo osjećaj da čeznu za slobodom koja je nama pružena, a njima uskraćena.
Nakon četiri tjedna u Maroku vidjeli smo toliko toga što se tako rado prikazuje na turističkim reklamama: povijesne, stare gradove, šarene tržnice, škole Kur’ana ukrašene raznim mozaicima, luksuzne hamame, pustinjske krajolike s oazama od palmi datulja, kilometarske pješčane plaže. Ali ono što ćemo vječno pamtiti jesu Malikina srčanost, Naimina otvorenost i Saidina životna hrabrost.
Autorica je sa svojom sestrom vlakom i autobusom putovala četiri tjedna kroz Maroko. Imena žena koje su tamo upoznale za ovaj su tekst izmijenjena.
Gradovi s osjećajem
ASILAH. Rado ga nazivaju tajnim prijedlogom. Mali grad umjetnika na Atlantiku u sebi sadrži krivudav, dobro očuvan stari grad – Medinu. Očarava svojim bijelo oličenim kućama, romantičnim sokacima i malim trgovinama od kaligrafije do tepiha nalik na umjetnine. Poseban osjećaj tom dijelu grada pružaju crteži na zidovima koji nastaju svake godine na međunarodnom festivalu kulture.
CHEFCHAOUEN. „Plavi grad“ može se opisati kao mjesto snova u planinama: nebesko plave kuće, šareni promet. Taj se grad, zapravo, pretvara u pravi „Instagram-grad“. Prepun je turista, selfie stikova i kamera. Najbolji pogled pruža muzej Kasbah.
MEKNÈS. Tko više voli mirnija mjesta, pobjeći će u Meknés. Najmanji od četiriju marokanskih kraljevskih gradova (Fès, Marrakech, Meknès i Rabat) također posjeduje mjesto za zabavljače – na El-Hdimu svaku se večer nađu pripovjedači, glazbenici i krotitelji zmija. Posebne su znamenitosti gradska vrata Bab Mansour i škola Kur’ana Medersa Bou Inania.
ESAUIRA. Bijele kuće, umjetnički duh, šuštanje Atlantika i uvijek postojan vjetar – Esauira je slikarska luka, u kojoj bi se moglo ostati zauvijek. Pogled iz snova pruža gradska kula u staroj luci. Odmah iza ugla nalazi se gradska plaža. Svakog je lipnja na Gnaoua glazbenom festivalu prava ludnica.
Praktični savjeti za putovanje u Marok
1. Pristizanje i prijevoz
Maroko je od Austrije udaljen četiri sata leta. Autorica je putovala vlakom preko Njemačke, Francuske i Španjolske te nastavila brodom do Sjeverne Afrike. Plovidba od Tarifa ili Algecirasa na jugu Španjolske do Tangera na sjeveru Maroka traje jedan sat. U gradovima Maroka kretanje se odvija pješice, a za duže se relacije poziva taksi. Važno: Cijenu utvrditi na početku vožnje ili zamoliti da taksist upali taksimetar. Oni koji si za put kroz zemlju ne žele unajmiti auto, trebaju znati da je mreža vlakova i autobusa u Maroku dobro razvijena.
2. Marokanska kuhinja: tažin
Za Maroko je tipičan tažin, jelo od mesa ili povrća pripremljeno u posudi od ilovače. Tradicionalno se tažin satima dinsta na žaru. Danas mnogi restorani to jelo pripremaju u običnim loncima. Posuda od ilovače danas služi samo za posluživanje. Dvije ideje kako doći do autentičnog jela: Isprobajte male, obiteljske i jednostavne restorane u sporednim ulicama ili izdvojite više novca i posjetite gurmanske restorane, primjerice restoran Libzar u modernom dijelu grada Guilez u Marrakechu.
3. Noćenje sa stilom
U Maroku postoji bezbroj luksuznih hotela. Za smještaj karakterističan za zemlju najpogodniji su Riadi – od jednostavnih do luksuznih. Pritom je riječ o povijesnim, gradskim kućicama s dvorištima u hladu. U cijeloj zemlji, posebno u Marrakechu, stranci su si kupili nekretnine i pretvorili ih u hotele. Tko tijekom svojih putovanja želi podržati lokalno stanovništvo, posjetit će obiteljska imanja (primjerice Dar MFaddel in Fès ili Riad Dari u Tetuanu).
4. Orijentalni wellness hram: hamam
Pravi je ugođaj posjet hamamima. Postoji dvije vrste – turisti najčešće posjećuju luksuzne wellness hramove u kojima se po želji možete prepustiti tretmanima i masažama. Cijene su za Maroko relativno visoke. Čak i lokalno stanovništvo koje si može priuštiti posjete hramovima ide u male spa centre. Turisti rijetko posjećuju tradicionalne hamame. U starim ‘kupaonicama’ kojih ima u svakom selu i svakom gradu ne vladaju najbolji higijenski uvjeti. Lokalne žene ovdje dolaze kako bi se kupale i čavrljale.
5. Kupnja i trgovine
Maroko je raj za ljude koji imaju smisao za kvalitetu i rukotvorine: keramičko posuđe, pločice, drvenarije, torbe i cipele od kože, ručno rađeni tepisi, kozmetički proizvodi od arganova ulja… nabrajanju nema kraja. Turistima je poprilično teško razlikovati težak i kvalitetan ručni rad od jeftine robe koja šteti okolišu i potječe iz nekorektne proizvodnje. Općenito vrijedi: Nemojte vjerovati svemu što vam se kaže. Pri kupnji budite ipak ljubazni prema trgovcima i ravnopravno im pristupite. Tko želi biti siguran, neka se prethodno raspita kod turističkog vodiča gdje pronaći trgovine koje prodaju ručno rađene, kvalitetne proizvode karakteristične za zemlju.
Dodatne informacije:
Uronite u Orijent
Bajkovit, orijentalni Maroko, koji inače možemo vidjeti samo na razglednicama, rasprostranjen je širom zemlje. Tko ipak želi biti siguran da će doživjeti bajkovite orijentalne trenutke, posjetit će dolinu Draa udaljenu 200 kilometara jugoistočno od Marrakecha. Sam je put doživljaj za sebe. Kao orijentacija može poslužiti grad Ouarzazate koji se nalazi između planinskih vijenaca Visoki Atlas i Antiatlas i važi kao „Vrata pustinje“. Duž rijeke Draa nalaze se zelene oaze s tisućama palmi datulja, zaseoka i brda ilovače (Kasbahs). Neke od njih pretvorene su u hotele.
Savjeti za noćenje:
Kasbah Timidarte kod Agdza seoski je, društveno-ekološki projekt stanovanja.
Prenoćite u Kasbah La Palmeraie u Skoura kod obitelji domaćina.
