Kako funkcionira poštovanje?

Nisu svi ljudi jednaki. No kada se svi međusobno prihvaćaju u svojoj ljudskosti, postiže se najbolji put prema zajedništvu obilježenom poštovanjem.

Svaki dan proživljavamo nebrojene situacije u kojima respekt igra neku ulogu – čak i kada toga u brojnim slučajevima nismo ni svjesni jer respekt puno veće značenje od pukoga gledanja na neki autoritet iz perspektive podređene osobe. Respekt se velikim dijelom odražava u društvenim interakcijama. Kada se jedni prema drugima ophodimo s poštovanjem, to će se značajno odraziti i na naš vlastiti život i naše bližnje. Pritom se takozvani respekt, a to znači pozitivno ocjenjivanje nečijih uspjeha, znanja i sposobnosti, ne ubraja.

U svakodnevnome suživotu puno je važniji horizontalni respekt. On se odnosi na prihvaćanje druge osobe kao jednakovrijedne te uvažavanje njezinih želja i njezinog poimanja stvarnosti kroz vlastito djelovanje. Drukčije i kraće formulirano, pristupati nekome kao ravnopravnoj osobi. Kako bi nam to uspjelo, nužno je preciznije obratiti pažnju.

Upravo to značenje krije se u latinskoj riječi „respicere“ iz koje je izveden pojam „respekt“. Doslovno preveden, znači „obazreti se na“ ili „još jednom pogledati“. Prema njemačkoj Grupi za istraživanje respekta (RRG) to znači prepoznavati značaj i vrijednost drugoga. Aktivno se pozabaviti nekom osobom kako biste je shvatili i izvan njezinog konteksta.

Propitati prvi dojam

Respektirati nego zato poglavito znači ne stvarati sliku o nekome na temelju prvog dojma. U svakodnevnome životu to nije nimalo lako. Koliko često druge ljude stavljamo u ladice i donosimo sud i procjenu o njima unutar nekoliko sekundi ili minuta? „Općenito gledano, dobro je starati prvi dojam o nekoj osobi kako bismo se mogli nositi s kompleksnošću ovoga svijeta,“ pojašnjava njemačka psihologinja i bivša voditeljica RRG-a, Christina Mölders, koja se temom respekta bavila u značajnoj mjeri.

Voltaire, francuski filozof (1694–1778)

»Uvažavanje je čudnovata stvar: djeluje tako da ono što je u drugima važno, pripada i nama samima.«

„Takvi mehanizmi su nam potrebni kako bismo zadržali sposobnost djelovanja te kako bismo mogli brzo reagirati.“ Pritom je važno kako preispitati te prve dojmove. „To ima veze s iskrenim zanimanjem,“ pojašnjava Mölders. Tko se preispituje, taj je spreman na istinsko uočavanje s drugom osobom kako biste proniknuli u odgovore o kakvome je čovjeku riječ umjesto da se samo usredotočite na njegovu pojavnost.

„Tako ćemo se udaljiti od površine,“ tvrdi Mölders. Naravno da se ne možemo jednako intenzivno pozabaviti sa svakim slučajnim poznanstvom. „To se od nekoga ni ne može očekivati,“ tvrdi psihologinja. No ako primijetite, da na nekoga reagirate negativno ili ga nepošteno tretirate, onda je pitanje respekta hoćete li toj osobit dati drugu šansu. .

Horizontalni respekt je bezuvjetan

Lijepa strana horizontalnog respekta je to što se ne može evaluirati. „Zato je on dobar temelj za prvi susret s nekim,“ pojašnjava Catharina Vogt, još jedna psihologinja i druga bivša voditeljica RRG-a. Brojni ljudi u okviru „aha-efekta“ spoznaju razliku između vertikalnog i horizontalnog respekta. „Horizontalni respekt je bezuvjetan, mogu ga primijeniti u slučaju bilo koje osobe,“ tvrdi Vogt. Pritom ne igra nikakvu ulogu je li riječ o nekoj nepoznatoj osobi koju susrećemo u supermarketu, o političaru ili beskućniku. „Čak i ako znamo da se s drugom osobom nećemo više nikada susresti u životu, ova vrsta respekta temelj je za susret s nekog novom osobom.“

Nedostatak respekta uzrokuje bol

Jednostavne studije pokazale su kako se na naše duševno stanje odražava osjećaj kad nas ne netko ne tretira s poštovanjem. Troje djece igra se loptom, no uvijek se dobacuje samo dvoje od njih. Treće dijete stoji sa strane i lopta ne dolazi prema njemu ni jedan jedini put. „Kod trećeg djeteta u mozgu se aktivira ista regija kao kada osjeća tjelesnu bol,“ pojašnjava Mölders.

U psihologiji je ovaj osjećaj, koji je jednako realan kao i fizička patnja, poznat kao „socijalna bol“. Dijete se osjeća nezamijećeno, neravnopravno, isključeno. Ovaj efekt može se promatrati i kod odraslih osoba. „Za naše preživljavanje važno je biti uključen u neku grupu ljudi,“ tvrdi Mölders. Isti osjećaj isključenosti imat će autsajderi u nekom krugu prijatelja baš kao i osobe koje se vrši mobbing na radnome mjestu. Osobe osjećaju da ih se ne shvaća ozbiljno te da se nad njima vrši nepravda. „Kada neka osoba ima osjećaj da je drugi ne uvažavaju kao ravnopravnu osobu, stavlja se podređen položaj, što je, dugoročno gledano, ne čini sretnom.“ Dugoročne posljedice takvih negativnih osjećaja mogu biti brojne, od poremećaja sna pa sve do depresije.

Theodor Fontane, njemački spisatelj (1819–1898)

»Puko ignoriranje još nije znak tolerancije.«

Empatiju i respekt možemo naučiti

Dobra vijest je ta da možemo naučiti kako zahtijevati da nas drugi respektiraju. Vještina se razvija korak po korak uz puno autorefleksije. Na početku treba probati prestati uzimati sve ozbiljno te stavljati sebe u podređeni položaj. Ne bismo se trebali neprestano pitati tko jest ili nije nešto napravio i zašto.
„Kada nam pođe za rukom razgraničiti svoje viđenje, svoje osjećaje i svoje zaključke, nastupit će aha-efekt,“ smatra Vogt. U konačnici, ne možemo se uvijek izdići iz neke situacije samo zahvaljujući svome razumu. „Tko provede autoanalizu, ima dobre šanse cijeloj stvari pristupiti bez predrasuda, dobrohotno,“ ističe psihologinja.

Još više hrabrosti potrebno je kako bismo od drugih dobili povratnu informaciju. U takvom slučaju doznajemo zašto su neke stvari doista izrečene ili učinjene i ne moramo se dovoditi u zabludu zbog vlastitih interpretacija i zabluda. Možda pritom čak i primijetite kako i vas drugi smatraju kao osobu koja prema bližnjima pokazuje respekt, premda ste o sebi mislili kako druge poštujete u velikoj mjeri.
Ili obrnuto. „Možete se jako truditi oko toga da budete puni respekta prema drugim ljudima, ali unatoč tomu, to drugi ljudi ne moraju nužno prepoznati,“ ističe Mölders.

Svaka osoba ima različitu percepciju. Stoga se akcija i reakcija nalaze u oku promatrača. „Samo onaj na koga se ponašanje odnosi, može odlučiti je li neki postupak prema njegovu viđenju motiviran respektom ili ne.“ Ne postoji čarobna formula, ali razgovor pomaže. Pa čak se i empatija koja je potrebna kako bismo prema drugome iskazivali poštovanje, može naučiti. Na primjer, tako što u mislima možemo napraviti korak unatrag i svjesno se i intenzivno pozabaviti drugom osobom.

Arthur Schopenhauer, njemački filozof (1788–1860)

»Da biste nečiju vrijednost mogli dobrovoljno i slobodno priznati i učiniti valjanom, morali biste imati vlastitu.«

Respekt u poslovnom životu

Upravo u poslovnome životu uvijek nailazimo na izazovne situacije: u ophođenju s kupcima, kolegama ili nadređenima. Budući da na poslu provedemo pola svoga života, odnos ispunjen poštovanjem isplati se svim sudionicima. Povrh toga, „Dokazano je kao ponašanje prema drugome u kojemu manjka poštovanja, utječe na ne samo na našeg bližnjeg nego i na cijelu okolinu,“ ističe psihologinja Catharina Vogt. Ako se na poslu osjećate ugodno i osobito ako se vaši voditelji prema vama odnose s poštovanjem, onda se možete snažnije identificirati s tvrtkom i timom te ćete biti zadovoljniji na poslu, ali i spremniji na postizanje boljih rezultata.
„Da bismo bili kreativni, potrebna je određena psihološka sigurnost,“ pojašnjava Vogt, „kao osnova za nekonvencionalne ideje ili, pak, za spremnost na pogreške.“ Drugima savjetuje da otvoreno progovore ako osjećaju da ih im se na poslu ne ukazuje poštovanje. Najbolje se pritom osvrnuti na konkretno ponašanje, odnosno na konkretne primjere.
„To iziskuje puno hrabrosti, a znak je respekta prema sebi. Tako pokazujemo da stojimo iza samih sebe, da sami sebe branimo.“ Isto tako je važno precizno slušati, čuti što nam se govori i pritom biti otvoreni za pojašnjenja. Nije dobar put ako se potajno udružujemo s drugima. „To vodi do teških dinamika s kojima se teže uhvatiti u koštac.“