Iskustveno blago

Putovanje obogaćuje, osobito ako se odlučimo za lagan tempo.

Živimo u ubrzanome svijetu. Automobili, pametni telefoni, televizija, nebrojene mogućnosti za komunikaciju… Navikli smo se već na to da neprestano pokušavamo uloviti korak s onim što bi trebalo biti sada i ovdje. Prisutan je osjećaj zbog kojeg smo mnogo stvari stavili u pogon jer želimo dobiti sve, i to istovremeno. Takav pristup odražava se i na način kako putujemo. Kada smo na putu, željeli bismo proživjeti što je više toga u što kraćem vremenu, a pritom se radi o nekoliko tjedana godišnje tijekom kojih možemo raditi što god nas je volja. Oslobođeni od bilo kakve prisile i poslova koje moramo obaviti. No kako se zapravo osloboditi svakodnevnog tereta?

Jedna mogućnost je da na putovanju usporimo tempo. U skladu s time možemo se, umjesto za zrakoplov odlučiti za jedrilicu, a umjesto za obilazak po gradovima, sate i sate provesti u vlastitome društvu. Mogli bismo sjesti na vlak i pustiti misli da otputuju kamo ih volja. Činiti ono što nam instinktivno padne na pamet, a ne nešto što nam je zapisano u planeru putovanja. Odlučiti se za istraživačko putovanje, natjerati se da na svijet gledamo drugim očima, usporiti na putovanju. Pronaći vlastiti tempo, osjetiti, ući u trag novim susretima i upustiti se u to. Jednostavno skrenuti s puta, prijeći na drugu stranu ulice i dopustiti da nas zavede ono što tamo nađemo: zvukove, mirise, scene, dojmove. „Ulica je tunel koji nas veže s linearnim mjestima, linearnim pojmovima i linearnim vremenom,“ piše britanski istraživački pisac Dan Kieran u svojoj knjizi „Usporeno putovanje“. Skretanje s puta može otvoriti neke nove horizonte.

Duže zadržavanje na istome mjestu može dugoročno utjecati na doživljaj putovanja. Tjedan, dva ili tri. Mjesec dana, četiri mjeseca. Što se duže zadržavamo, to se više osjećamo kao da smo ukorijenjeni. Gradimo poveznicu s lokalnom svakodnevicom, razgovaramo s ljudima. Čak i kada sami nekamo otputujemo, nećemo biti sami. Skupit ćemo nebrojena lijepa iskustva, a možda i nekoliko loših, što se isto uklapa u sliku. Nijedno mjesto na ovom svijetu nije besprijekoran raj. Svaki grad, svaka zemlja ima svoje lošije strane i kada im se približimo, dobit ćemo realniju sliku o njima. Dojam koji ostaje, puno je više od fasade koju vidimo u turističkom katalogu.

Thomas Mann, spisatelj
»Putovanje je jedino što je prikladno protiv ubrzanog vremena.“

Novi kut gledanja

Dugo zadržavanje na nekom odredištu, raspolaganje s dovoljno vremena za dobar san i dan proveden u življenju punim plućima. Duge šetnje pješčanom plažom i ležeran obilazak znamenitosti. Dokon putnik izbjegava već prohodane putove, ne zato što se time želi hvaliti, nego zato što mu se to tako prohtjelo. „Dok se istovremeno svi oni koji svijet vole konzumirati užurbanim koracima, moraju ograničiti samo na ono poznato i svrsishodno,“ ističe Dan Kieran. Dugo zadržavanje na nekom mjestu isto tako znači prikupljanje dojmova koji su manje pompozni. Tako nam preostaje više malih sjećanja koja se dugo pamte. Izgubiti se i pitati domaće ljude za pravi put, naučiti nekoliko izraza na lokalnom jeziku ili, pak, raditi ono što biste radili i da ste kod kuće. Kupovati svježe voće na tržnici, ići u kino ili na koncert. U takvim situacijama putnik se osjeća kao da je kod kuće.

Usporeno putovanje pruža putniku brojne vrijedne darove. Jedan od njih su susreti s drugim ljudima, a da se pritom ne misli samo na vozače taksija i recepcionare u hotelima. Razlog: počinjete se zadržavati na mjestima na kojima se nalazi lokalno stanovništvo. Na primjer, može se dogoditi da u vlaku koji putuje iz sjeverne Španjolske prema Madridu, započnete razgovor s nekom umirovljenicom i već sljedeći dan zajedno odete u šetnju parkom. Isto se tako u Kambodži možete naći na proslavi nove godine, a jutro nakon toga u susjednome selu, u domu neke ljubazne obitelji koja vam kuha ručak. Riječ je o malim iskustvima koja puzzle od putovanja sastavljaju u raskošnu sliku, a u našem sjećanju najednom postaju sve veća. Doživljaji koje ne bismo mogli kupiti ni za sav novac na ovome svijetu jer su autentični, nepredvidljivi, međuljudski.

Zlatni hramovi i bijele kule od pijeska su za oči. Premda nam se sviđaju, dublje nas ne dotiču. Susreti s drugim ljudima, da. Tom prilikom dobivamo sićušne uvide u tuđe svjetove. Vidimo koliko su druge kulture i svakodnevice različite i koliko, unatoč tomu, ljudi nalikuju jedni drugima. Upuštamo se u nešto, otkrivamo djelić sebe. Nismo samo konzumenti, nego postajemo dijelom nečega. To u nama stvara osjećaj da smo na tom mjestu bili istinski, a ne samo kao gost koji je bio u prolazu i površinski upoznavao stvari. Usporeno putovanje mijenja iznutra. Daje nam osjećaj da postajemo bogatiji pa kući sa sobom nosimo puno više od lijepih fotografija.

Kretati se

Hodanje: Dobro je Goethe govorio: „ Samo ondje gdje si kročio nogom, doista si i bio.“ Najbolje od svega je to što hodati možemo posvuda, ispred vlastitog kućnog praga ili na Himalaji. Spava se u šatorima ili u jednostavnim planinarskim domovima. Inspiraciju potražite na brojnim internetskim stranicama ili u knjigama.

Klizanje: Putovanje kroz Austriju, međudržavnim željezničkim prometnicama po Europi ili, pak, kupite kartu za vlak do Japana. Za koju god da se opciju odlučite, putovanje vlakom uvijek donosi dobre izglede da uspije, a pritom ćete izbjeći brojne gužve i duge redove. Osobito se isplate međunarodne karte koje vrijede u više zemalja, i to nekoliko tjedana ili mjeseci.

Bicikliranje: Polagano putovanje i istovremeno skupljanje dojmova – ako svijet istražujete putujući na biciklu, učinit ćete nešto dobro, ne samo za sebe nego i za okoliš.

Krstarenje: Brodom obići neku zemlju, kontinent ili cijeli svijet – iziskuje puno vremena i vjerojatno dobar želudac. Nije baš ni jeftino, ali će vas zato poštedjeti brojnih zadataka.

Lao Tse, kineski filozof

»Pravi putnik nema određen put niti želi dospjeti na neko odredište.“

Zadržati se

Uhvatiti priliku: Dobiti uvid u druge svjetove, stupiti u kontakt s domaćim ljudima i pritom uhvatiti nekoga ispod ruke. Koncept: četiri do pet sati rada dnevno u zamjenu za besplatan smještaj i osiguranje potrebnih stvari.

Surfati: U međuvremenu se pročulo da se gotovo posvuda na svijetu može prenoćiti besplatno kod domaćih ljudi. Nije nikakav grijeh ako želite uštedjeti novac i izgraditi kulturološke mostove prema strancima

Razgovarati:Često nije baš jednostavno upoznavati domaće. Zašto se jednostavno odmah ne smjestite kod njih? Zauzvrat ne morate ništa raditi, osim s njima razgovarati na materinskom jeziku. To znači, ponuditi svoje znanje, a zauzvrat dobiti besplatnu uslugu. Nadahnuće potražite na internetu.

Čuvanje ljubimaca: Zamorci, psi, mačke. Ljubitelji putovanja koji vole životinje, besplatno će ih pričuvati dok je njihov vlasnik na godišnjem odmoru. Zauzvrat dobivaju besplatan smještaj. Mjesečna članarina je zanemariva.

10 savjeta: usporite i opušteno putujte

1. odaberite sporo prijevozno sredstvo ili idite pješice.
2. posjetite lokalnu tržnicu i kupite voće koje raste samo u zemlji koju ste posjetili.
3. naučite nekoliko riječi domaćeg jezika i usudite se koristiti ih.
4. napravite piknik u parku. Upravo će vam u azijskim zemljama prići domaći ljudi jer će željeti s vama vježbati engleski jezik.
5. posjetite izložbu nekog živućeg lokalnog umjetnika.
6. radite ono što biste radili i kod kuće: idite u kino, na koncert, pogledajte neku nogometnu utakmicu.
7. stupite u kontakt s domaćim ljudima preko društvenih platformi (Cuchsurfing ili Eatwith).
8. izbjegavajte kafiće i restorane koji su navedeni u vodičima. Radije pitajte domaće ljude koji su njihovi omiljeni lokali.
9. vozite se gradskim prijevozom nekoliko stanica izvan grada pa se iskrcajte i istražite okolinu. Tako ćete dobiti uvid u život izvan turističkih centara.
10. uzmite si puno vremena. Zadržite se na jednom mjestu. Nemojte imati grižnju savjesti kada poželite raditi duže stanke ili pogledati samo nekoliko znamenitosti.