Active Beauty
Čekajući inspiraciju

Najbolje dolazi samo od sebe.

Čekajući inspiraciju

Jednostavno čekati da se nešto dogodi baš i nije jednostavno. Unatoč tome, inspiracija se može pojaviti iz čista mira.

Jednostavno se iznenada pojavi pa poskočimo i počnemo slikati, crtati ili voditi bilješke na prvu cedulju koja nam dođe pod ruku. Moramo reagirati odmah i ništa nam pritom ne smije stati na put jer jednu stvar znamo: što brže dođe neka ideja, nadahnuće, neka sjajna misao to ćemo je brže i izgubiti. Inspiracija je skupocjena, ne možemo njome upravljati, ne možemo joj ništa narediti i ne možemo je čvrsto držati. „Nijedan umjetnik nije umjetnik 24 sata dnevno; sve bitno, sve trajno što mu pođe za rukom, uvijek se dogodi u tek nekoliko malih, rijetkih trenutaka inspiracije,“ napisao je Stefan Zweig još 1927. godine u svojoj knjizi „Zvjezdani sati čovječanstva“.

Čekati, ništa ne raditi i sanjariti tijekom dana

No što je zapravo inspiracija? Pojam dolazi od latinske riječi „inspiratio“, a znači „nadahnuti“ i „udahnuti“. U rječniku ćete pod pojmom „inspiracija“ pronaći definiciju da je to stanje koje potiče umjetničko stvaranje i znanstvena otkrića.

Slijedom te definicije, brzo nam postaje jasno kako je inspiracija nešto pasivno jer jednostavno trebamo čekati da nam se to „stanje“ dogodi. No čekanje je u naše današnje vrijeme jako neuobičajeno. Programirani smo na trenutačno zadovoljenje vlastitih potreba. Nemirno prelazimo prstom preko svojih pametnih telefona i provjeravamo što ima novog, što će nas malo primorati na to da se nakratko zadržimo.

Pritom postoji i alternativa u obliku aktivnosti koje su i korisne i prestižne: gledati u nebo, sanjariti, ništa ne raditi. Autorice Iris Döring i Bettina Mittelstraß u svojoj knjizi „Inspiracija – kako misli dolaze u glavu i kako iz toga nastaju ideje“ navode da bismo morali rehabilitirati dokolicu, slobodno vrijeme i vrijeme provedeno u ljenčarenju kako bismo uopće omogućili i iskusili inspiraciju. I dok usmjerena potraga za rješenjem nerijetko nikamo ne vodi, slobodan duh nerijetko donosi korisne ideje. Inspiracija počiva na mentalnoj opuštenosti. Ako se duhovno isključimo, omogućujemo svojim mislila slobodan tijek i u nekome trenutku ni na što drugo nećemo misliti.

Johannes Mayer, glazbenik

»U mom slučaju inspiraciju omogućuje određeno raspoloženje pri kojem se mogu opustiti i osloboditi od konvencionalnog načina razmišljanja.
To me stavlja u položaj da mogu biti kreativan. Inspiracija je za mene i umijeće prevođenja. Dobivam naTako bi dahnuće koje mi omogućuje da prepoznajem i transformiram estetske uzorke. To, na primjer, može biti šum vode ili tjelesna senzacija pri penjanju. Zahvaljujući inspiraciji, ova stanja mogu pretočiti u glazbu. Prema mome mišljenju, sve to ima puno više veze s emocionalnom inteligencijom – pretpostavka koja mora biti zadovoljena je pristupanje nečemu ili nekome, a da izbjegnemo kategoriziranje.«

Mozak ne može ništa ne raditi

Neurološka istraživanja potvrdila su da mozak nastavlja raditi na neki svoj način kada ga uspješno pokušamo dovesti u stanje potpunoga mira. Zbog toga i ne možemo reći da se nalazi u tom mirnom stanju. Ispostavilo se da su aktivnosti u pojedinim područjima jednako viske kao i pri usmjerenom mišljenju. „Naš mozak je aktivan i kada ništa ne radimo. Premda izgleda kao da smo isključeni, mozak nastavlja raditi na nekoj drugoj razini.

Ovo stanje nam omogućuje da dospijemo u stanje u kojemu je moguće sanjarenje, a tako povećavamo svoju kreativnost,“ objašnjava
Michael Wohlkönig s Instituta za pozitivnu psihologiju i mentalni trening u Grazu. Znanstvenici pričaju o osnovnoj komunikacijskoj mreži u mozgu (default mode network), misli iščezavaju u vanjskome svijetu, pogled bježi prema onom unutarnjem.

Tako mozak može neometano povezivati najrazličitije misli. „Misaoni impulsi u slobodnim, često divljim asocijacijama povezuju se sa starijim sadržajima iz pamćenja da bi se na kraju iz te mješavine rodila nova, neometana dosjetka,“ pišu Döring i Mittelstraß u svojoj knjizi.

Svijest, percepcija i susret

Temelj iz kojeg ovaj proces uopće možemo pokrenuti, naše su svijest i percepcija jer samo ono znanje koje je naš mozak u nekom ranijem trenutku svjesno pohranio, kasnije, u stanju namjernog isključenja bilo kakve aktivnost drugih elemenata možemo dozvati i obraditi pomoću. „U skladu s time moto bi mogao glasiti: promatrati svjesno kako bismo nesvjesno mogli stvoriti nešto što se nanovo spaja na nesvjesnoj razini,“ ističu autorice knjige.

Usmjereno opažanje u pravome trenutku otvara misaone puteve koji opet utječu na druge misli. Svježi impulsi izvana susreću se s već postojećim sadržajima u našem pamćenju. Opažati znači povezivati promatrano u vanjskome svijetu s vlastitim subjektivnim doživljajima.

Prema Wohlkönigu veliku ulogu pritom igraju međuljudski odnosi jer međusobni susreti mogu izazvati oduševljenje, spremnost na zajedničke poduhvate ili želju za nastavkom vlastitog razvoja.
„Inspiracija se hrani dragocjenim i individualnim blagom koje proizlazi iz naših misli, sjećanja i osobnih iskustava.

Susanne Dziadek, modna stilistica i majka

»Najbolje umirujem misli kada oko mene vlada potpuni mir. Kada sam prisutna samo ja, a svi oko mene spavaju. Pogled usmjeravam van prema šumi i pritom uspavljujem svog sina. Možda mi je takav smiraj potreban jer je inače moj život ispunjen živahnošću. Inspiriraju me ljudi, osjećaji, priroda, umjetnost, priče, materijali i ručni rad. Inspiracija me vodi u umjetničko stvaralaštvo. Važno je povezati se s njom, pokušati je shvatiti i pridati joj neki izričaj. Želim se gubiti i ponovno pronalaziti u njoj, možda je nanovo definirati. Ne mogu je ispustiti iz ruku«

Nepristrano i otvorena srca

Kako uspješno pronaći inspiraciju? Važna je spoznaja da unutarnji svijet jednako utječe na nove ideje kao i vanjski.
„Pamćenje je blago koje treba njegovati,“ tvrde Döring i Mittelstraß. Temeljno počelo inspiracije pronalazimo u dubinskom opažanju, znatiželjnom promatranju, sjećanju i pohranjivanju važnih trenutaka.

Dodatno predlažu da svoju pažnju usmjeravao prema onome što je na prvi pogled skriveno, da pustimo da stvari utječu na nas, da istražujemo, da iskusimo svijet s onu stranu uvriježenog mišljenja; da situacijama pristupamo otvorenom predanošću, da ono poznato gledamo novim očima, otvoreno i nepristrano. Da budemo otvorena srca te da pokažemo hrabrost u skretanju s poznatih puteva. Iskusio je to i psiholog Wohlkönig.

Preporučuje nam da učimo od djece. „ Djeca po prirodi u sebi imaju veliku želju za učenjem, zanos i poletnu spremnost upoznavati svijet bez predrasuda i uvijek iznova, ističe. Djeca vole igru, „nešto što su odrasli odavno zaboravili,“ tvrdi psiholog. „To je važno kako bi se pronašla inspiracija. Strast se razvija kroz igru, sport i bavljenje glazbom. Dospijevamo u stanje protoka svijesti i uredno se predajemo nekoj stvari. Činimo je samo zbog nje same, zaboravljamo vrijeme i sve što se oko nas događa.“ Najbolje su to pretpostavke koje moraju biti zadovoljene kako bismo bili blagoslovljeni novim idejama.

Eva Krallinger-Gruber, urednica časopisa i voditeljica agencije

»Za mene je inspiracija osjećaj. U njoj se miješaju poriv za djelovanjem s rojevima ideja, a sve vodi do neposredne provedbe. Ovaj osjećaj može izazvati sve živo: dobar film, putovanje, lijepo sročen tekst, bol, penjanje, vez ili krajnje naporno natjecanje u trčanju. Najbolje izljeve inspiracije imam kada se potpuno udaljim od svakodnevne vreve. Općenito se rado snalazim u novim disciplinama u kojima istražujem što mi sve novo mogu ponuditi. U prvom redu mi je važno da ostanem otvorena prema novom te da pozitivno vrednujem sve novo. Da iz toga izvučen strast i pretvorim je u viziju. Da dopustim da me zavedu spoznaje kako nije uvijek sve sasvim jednostavno. Inspiracija je za mene izvor svega, potraga za njom je osnova zašto se svaki dan budim s radošću.«