Active Beauty
Faza inata: savjeti za roditelje

Faza je inata važan dio razvoja svakoga djeteta.

Faza inata: savjeti za roditelje

Faza je inata jedna od najvažnijih razvojnih faza u životu svakog djeteta. Ono se odvaja od roditelja i na putu je da postane samostalno. Za roditelje to je obično test izdržljivosti, ali očaju nema mjesta.

Erik posebno voli čupati cvijeće iz posuda na balkonu. Prije izlaska iz stana ne želi obuti cipele. A ako mama Astrid dvoipolgodišnjaku nešto zabrani, tada „zabava“ tek počinje. „Kada sam i sama umorna ili pod stresom, željela bih pobjeći na nekoliko sati“, priznaje Austrijanka.

Ipak, faza inata jedna je od najvažnijih razvojnih faza u životu svakoga djeteta. Ono se odvaja od roditelja i na putu je da postane samostalno. „Dijete u toj dobi prepoznaje da je samostalna osoba. Razvija takozvanu JA-svijest i potrebu da stvari radi samo“, objašnjava bečka dječja psihologinja Simone Fröch. Tako dijete istražuje sebe i svoje okruženje. I Astrid primjećuje da Erik sada češće govori „sam“ ili „ja“. Zbog toga sada sam može zalijevati cvijeće u vrtu ili samostalno objesiti svoju opranu majicu da se osuši.

Vladati emocijama

Većina ljudi zna da je faza inata normalan dio odrastanja. Ipak, teško je ostati smiren kada dijete vrišti ili se bez razloga baca po podu. Srdžba čovjeku daje snagu da zaštiti vlastite granice i postigne postavljene ciljeve. U fazi inata djeca moraju naučiti svladati svoje emocije. Stoga si Astrid u posebno intenzivnim trenutcima kaže: „To je normalno. To je samo faza. To nije protiv mene, već je važno za Erikov razvoj i proći će.“ Iz predostrožnosti pokušava što više vremena provoditi izvan kuće kako bi se Erik mogao dobro izigrati u zelenilu – bez da se kuća uruši.

Izbjegavati nadmetanja

Mnogi su roditelji jedan od dvaju ekstrema, tvrdi psihologinja Fröch. Jedni su oni koji u svemu popuštaju, previše su pažljivi i rade sve ono što djeca žele. Drugi su oni koji se nadmeću sa svojom djecom, bore se za preuzimanje moći, nameću svoju volju i upućuju na posljedice ako djeca ne ispoštuju njihov autoritet – dakle, nameću strah. „A zapravo je suprotno“, kaže Fröch. „Nadmetanje ne služi stvaranju autoriteta kod roditelja. Time zapravo štete odnosu sa svojom djecom kojima je povrijeđeno dostojanstvo.“ Stoga takve situacije treba izbjegavati. To može uspjeti ako roditelji pažljivo i pouzdano pristupaju potrebama svoje djece i pritom im pomognu izreći ono što žele.

Ne shvaćati osobno

Ono što nikako ne pomaže jest pokušavati razumno razgovarati s djetetom. „U stanju najveće uzrujanosti dijete čuje glas majke, ali ga njegova svijest ne može registrirati“, pojašnjava Fröch. A ako ga grdite, vičete ili provocirate, situacija će samo postati gora. Tada dijete pruža još veći otpor i postaje očajno – a onda i roditelji postaju očajni. Zadržite mir koliko god je to lakše reći nego ostvariti. Roditelji dječji inat ne trebaju shvaćati osobno. „Djeca ne reagiraju namjerno tako, a posebice ne žele ljutiti svoje roditelje“, kaže psihologinja. Umjesto toga, tri puta duboko udahnite i mislite na to da će i najgori ispadi brzo proći. „Djetetu je potrebno povjerenje ispunjeno ljubavlju, siguran stav i dovoljno vremena da mu se tijelo opusti i da se u potpunosti smiri.“
Astrid također pomaže razgovor s drugim majkama. „Kada vidim da je to već netko uspješno prošao, bude mi lakše povjerovati da ću to i sama uspjeti.“

O psihologinji
Simone Fröch od 2012. godine vodi praksu za dječju psihologiju u Beču. Pruža potporu djeci i roditeljima kada su u pitanju ponašanje, socijalni problemi, psihosomatske poteškoće i traumatična iskustva.
kinderpsychologie-wien.at

kinderpsychologie-wien.at